Rodna ideologija koja sustavno truje našu djecu, sve se više uvlači u Hrvatske škole i vrtiće.
Ne znam kako Vi, ali u posljednje vrijeme često razmišljam o tome čemu su naša djeca izložena:
Što uče — ili možda zaboravljaju.
U kakvom svijetu im dopuštamo da odrastaju.
Vjerojatno ste već čuli za novu kampanju CESI-ja kojom se želi uvesti takozvani sveobuhvatni spolni odgoj u zagrebačke škole.
Promiču se ideološki obojeni programi spolnog odgoja.
Programi koji govore o „užitku“ prije emocionalne zrelosti.
- Koji podučavaju o „rodnoj fluidnosti“, umjesto o ljudskom dostojanstvu.
- Koji svode mlade ljude na porive i identitete — zanemarujući ljubav, vjernost, ljepotu tijela te duboki i cjeloživotni smisao obitelji i braka.
- I s tim žele početi već u vrtićima.
I moramo razumjeti sljedeće:
Zagreb je tek početak.
Nakon što nisu uspjeli nametnuti ove programe na nacionalnoj razini, promijenili su strategiju — sada djeluju županiju po županiju, grad po grad.
I to više nije samo teorija.
To se već događa. Eksperimentalni program Zdravstvenog odgoja kao izvannastavne aktivnosti provodi se u dijelu riječkih škola.
Sada sličan model žele primijeniti i u Zagrebu, a zatim nastaviti prema drugim gradovima.
Ova situacija tiče se svih nas — ne samo roditelja u glavnome gradu.
Posebno zabrinjava to što se sve odvija uz potporu javnog novca, našega novca.
Većina ljudi još uvijek nije svjesna koliko je ova ideologija već duboko ukorijenjena u obrazovni sustav.
U međuvremenu se roditelji — prvi i prirodni odgojitelji svoje djece — promatraju kao prepreka.
Ali Vi to niste. Vi ste temelj sigurnosti, stabilnosti i sretnog djetinjstva svoje djece.
Istina je da je za odgoj djeteta potrebno zajedništvo. Zato su nam potrebni učitelji, ravnatelji i roditelji koji zajedno djeluju za dobrobit djece — a ne jedni protiv drugih.
Vjerujem da svako dijete ima pravo biti odgajano u istini, ljubavi i odgovornosti — a ne izloženo zbunjujućem ili seksualiziranom sadržaju za koji još nije spremno.
Vjerujem da pravo obrazovanje treba njegovati cijelu osobu — emocionalno, duhovno i tjelesno — te joj pomoći da odraste u osobu sposobnu za istinsku ljubav i slobodu.
I uvjerena sam da u tome nisam sama.
Tisuće nas dijele tu brigu — roditelji, bake i djedovi, učitelji, ljudi kojima je iskreno stalo. Možda ne podižemo dovoljno svoj glas, ali jasno vidimo što se događa — i znamo da je važno.
Zato Vam pišem — ne s kampanjom ni s peticijom, već jednostavno s pitanjem:
Što Vi mislite? Kako se osjećate kada vidite što se događa? I što mislite da bismo mogli učiniti — zajedno — kako bismo doista nešto promijenili?
Hvala vam,
