Švedska crkva doslovno prisiljava istospolne brakove, a oni koji se ne pridržavaju pravila bivaju isključeni.
Švedska državna crkva još jednom dokazuje da upravo one institucije koje su nekoć napredovale na duhovnom integritetu sada služe samo kao laboratoriji za društveno-političke programe preodgoja.
Naime, svećenici koji odbijaju sklapati istospolne brakove bit će uklonjeni iz svoje službe.
Bilo je vrijeme kada je ispovijedanje vjere bio najvažniji uvjet za postajanje svećenikom. Danas, barem u Evanđeoskoj crkvi u Švedskoj, ideologija probuđenosti vrijedi više od vrijednosti i pravila zapisanih u Bibliji.
Svatko tko to ne može pomiriti sa svojom vjerskom savješću mora živjeti s posljedicama. Nedavna odluka da se novi svećenici primaju samo ako su spremni sklapati istospolne brakove upravo je to: ideološki filter obavijen moralnom samopravednošću.
To što je ovu „reformu“ pokrenuo socijaldemokrat teško da će ikoga iznenaditi. Jesper Eneroth, politički arhitekt ovog projekta, slavi svoju pobjedu nakon deset godina lobiranja, poput generala nakon rata. 141 delegat oduševljeno je pljeskao, a 99 se ipak usudilo prigovoriti – iznenađujuće velik broj s obzirom na kulturni pritisak koji godinama prevladava unutar ovog probuđenog aparata prerušenog u kršćansku vjersku zajednicu. Ali trend je jasan: oni koji ne marširaju u ritmu uskoro će biti vani.
Ne treba čak ni biti posebno upućen u teologiju da bi se shvatilo da se ovdje ne reformira Biblija, već svećenstvo. Sloboda vjeroispovijesti? Sloboda savjesti? To su nekoć bile vrijednosti, prije nego što ih je zamijenila politička lojalnost. Sada je, međutim, pravilo: svatko tko se drži tradicionalnog braka između muškarca i žene mora biti isključen – bez obzira na to koliko svećenika Crkva izgubi. A cijena je visoka. Već postoji akutni nedostatak svećenika.
Ovaj razvoj događaja još jednom pokazuje koliko se Protestantska crkva u sjevernoj Europi udaljila od svojih korijena. Tamo gdje su nekada pitanja vjere bila središnja, danas se gotovo isključivo radi o politici identiteta i disciplini. Bogoslužje je odavno degeneriralo u pozornicu za moralne i političke izjave, a ređenje nalikuje prijemnom ispitu u državno sponzoriranu ideologiju.
Svatko tko se pita zašto crkve u Europi postaju sve praznije, ovdje će pronaći odličan primjer. Ljudi ne traže još jednu konvenciju Socijaldemokratske stranke u svojoj crkvi, već smisao, transcendenciju i vodstvo. Umjesto toga, crkveni vođe nude im politički nabijen ritualni program u kojem neke probuđene ideologije imaju veću težinu od Evanđelja. Ne bi trebalo biti iznenađenje da je sve manje ljudi oduševljeno time.
