Svjedočanstva žena s invaliditetom koje su pretvorene u muškarce monstruozna je pozadina kanadske trans industrije koja samoubojstvo smatra uspjehom.
S obzirom na to da je EU i ovdje progurala transrodnu agendu, dobro je obratiti pozornost na ono što se događa u zemljama odakle potječe ova perverzna politika. To je, naravno, jedna od mnogih politika depopulacije usmjerenih na isključivanje što većeg broja ljudi iz reprodukcije.
U prošlosti ste ovdje mogli pročitati nekoliko priča o nesretnim ljudima iz SAD-a ili Australije koji su bili prisiljeni vjerovati da su transrodni. Nakon pritiska takozvanih “liječnika”, te su osobe u djetinjstvu često premještane u suprotni spol, samo da bi kasnije shvatile da uopće nisu transrodni.
Kako netko tko ne želi promijeniti spol to shvati? Ljudima se vrlo lako manipulira, posebno kada proživljavaju traumu ili imaju bilo kakve psihološke probleme.
U zemljama poput SAD-a, Kanade, Velike Britanije, Španjolske, Brazila i Australije (sve zemlje sa snažno promoviranom transrodnom agendom), mladi ljudi s psihološkim problemima ili traumom su posebno prisiljeni vjerovati da su transrodni.
Iskorištava se i činjenica da većina tih ljudi bezgranično vjeruje „liječnicima“ te su uvjereni da će se, ako promijene spol, njihovi psihološki problemi poboljšati.
To se na kraju ne događa, a uz početnu traumu, postoji još jedan problem: ti se ljudi nađu u stranom tijelu koje nikada nisu željeli. Tome se dodaju bezbrojni zdravstveni problemi.
U nastavku možete pogledati svjedočanstva dviju Kanađanki koje su, u vrijeme kada su bile lako pod utjecajem (noseći se s psihološkim problemima, ovisnošću ili traumom), bile iskorištene za perverznu transrodnu agendu, tako da su ubrzo transformirane u muškarce.
Sada pokušavaju ponovno biti žene, ali takozvana “detranzicija” nije laka…
Žene koje su prošle detranziciju, Faith Groleau i Kellie-Lynn Pirie, govore o tome kako je transrodna medicina ignorirala njihove traume i probleme s mentalnim zdravljem, prisilila ih na blokatore puberteta, hormone i operacije te ih ostavila s nepovratnim sakaćenjem, neplodnošću i žaljenjem.
Oni osuđuju takozvanu “afirmaciju roda” kao predatorsku laž.
U nastavku slijedi jedan od najuznemirujućih intervjua koje je ova novinarka ikada vodila: sirovi, dvodijelni intervju od 4. svibnja s dvije žene koje su prošle detranziciju: Faith Groleau i Kellie-Lynn Pirie, čiji su životi trajno promijenjeni eksperimentalnim protokolima transrodne medicine.
Sljedećeg dana, 5. svibnja, ove žene i druge slično zlostavljane pridružile su se stručnjacima na konferenciji za novinare na Parliament Hillu i večernjem javnom sastanku u istočnom dijelu Ottawe. Njihova poruka bila je jasna: obećanje „afirmacije roda“ je laž koja uništava tijela, umove i budućnost.
Pogledajte prvi dio RAIR-ovog intervjua s Faith Groleau i Kellie-Lynn Pirie:
Vjera Groleau:
Faith Groleau je kao maloljetnica ostala bez budućnosti kada je započela medicinsku tranziciju oko 16. godine nakon što se borila s dokumentiranim problemima mentalnog zdravlja i traumom iz djetinjstva.
Umjesto da se pozabavi njezinom temeljnom boli, pedijatar joj je brzo prepisao blokatore puberteta, a zatim testosteron. Nikada nije razmišljala o tome da želi biti dječak. Pa ipak, nagovorili su je da promijeni spol.
Blokatori su je doveli u preuranjenu menopauzu u dobi od 16 godina. Njena prirodna proizvodnja estrogena je prestala. Gustoća kostiju joj je također uvelike patila od postupka. Razvoj koji se trebao dogoditi tijekom puberteta nikada se nije dogodio.
Fizičku stvarnost opisuje oštrim riječima: trajno produbljivanje glasa, dlake na licu i tijelu, povećanje klitorisa (koje ispravno opisuje kao oblik sakaćenja ženskih genitalija), doživotne infekcije mokraćnog sustava i inkontinencija.
Liječnici je nikada nisu upozorili na puni opseg trajnih promjena. Kad bi izrazila sumnje, odgovor je uvijek bio isti: još hormona, još operacija. Još jedna operacija bi je konačno natjerala da se osjeća dobro.
Faith sada živi s nepovratnim posljedicama. Njezino tijelo je bilo dio eksperimenta dok je bila dijete, a medicinski sustav koji ga je proveo ne preuzima nikakvu odgovornost za to.
Kellie-Lynn Pirie:
Kellie-Lynn Pirie, osnivačica Detrans Alliance Canada, prošla je kroz tranziciju u tridesetima nakon godina traume, liječenja od ovisnosti i iscrpljujućeg oporavka.
Nakon dvije godine trijeznosti, još uvijek se osjećala vrlo nelagodno. Muškarac koji se identificirao kao žena sugerirao joj je da je zapravo transrodni muškarac, pa je jedino rješenje za njezine probleme bila promjena spola.
Ideja da bi to moglo skratiti godine mukotrpne hormonske terapije i operacija bila je zavodljiva.
Svaki put kad bi izrazila sumnju, odgovor trans industrije bio je predvidljiv: “Jednostavno još nisi imala testosteron.” “Jednostavno još nisi imala histerektomiju.” “Jednostavno još nisi imala mastektomiju.”
Svaka nova intervencija predstavljena je kao ona koja će to konačno popraviti.
U kolovozu 2009., dok je prisustvovala paradi ponosa u Vancouveru kao „trans muškarac“, Kellie-Lynn shvatila je zastrašujuću istinu: jednostavno je postala vidljiva drugoj skupini muškaraca.
Ništa se nije izliječilo. Njezini psihološki problemi su i dalje postojali. Obećano romantično i seksualno ispunjenje nikada se nije ostvarilo. Zamijenila je jedan skup problema za cjeloživotne zdravstvene komplikacije i žaljenje.
Drugi dio intervjua:
Medicinsko zlostavljanje: Igranje Boga sa živim tijelima
Svjedočanstva ovih žena otkrivaju obrazac koji bi trebao prestrašiti svakog roditelja: liječnici i terapeuti ignorirali su očite traume, komorbiditete i druge znakove upozorenja.
Nisu bili zainteresirani za psihijatrijsku povijest. Nametnuli su eksperimentalne lijekove i operacije dojmljivim ljudima, tvrdeći da je to „skrb koja spašava živote“. U stvarnosti su im sustavno uništavali živote.
Kako Faith i Kellie-Lynn opisuju, proces nalikuje liječnicima koji se igraju Boga sa živim, dišućim, traumatiziranim ljudima.
Barem je Frankenstein imao pristojnosti operirati samo leševe. Ti liječnici režu mlade ljude koji nikada neće biti isti, steriliziraju ih, osakaćuju, a zatim ih napuštaju, čak se okreću protiv njih kada obećana sreća nikada ne dođe.
Unutar „trans zajednice“ sumnje se brutalno ušutkavaju. Oni koji žale zbog procesa bivaju ocrnjeni, izopćeni ili tiho nestaju, ponekad samoubojstvom.
WPATH i aktivisti su čak u svoju statistiku uračunali i uspješna samoubojstva jer preminula osoba ne podnosi nikakve pritužbe.
Iste obmanjujuće statističke igre koje smo vidjeli tijekom COVID-ove ere, gdje su rezultati redefinirani kako bi se zaštitila narativ, ovdje se igraju već godinama.
Johns Hopkins je poznato otkazao svoj program promjene spola 1970-ih nakon što je otkrio da operacija ne poboljšava ishode, već ih često pogoršava. Desetljećima kasnije, pod intenzivnim političkim pritiskom, ponovno su otvorili temu i čak se ispričali što su je uopće zaustavili.
Ideologija je trijumfirala nad dokazima.
Globalni skandal u kojem transrodna industrija iskorištava mlade ljude podložne utjecajima. Gotovo nitko se ne rađa u pogrešnom tijelu. Djeci i traumatiziranim odraslima prodaje se iluzija da hormoni i skalpeli mogu prepisati stvarnost.
Škole, učitelji, terapeuti i profitne klinike podvrgavaju dojmljivu djecu ovom procesu bez ikakvog stvarnog pregleda mentalnog zdravlja.
Trans industrija se bogati. Pacijenti ostaju sa slomljenim tijelima, neplodnošću, cjeloživotnim medicinskim potrebama i uništenim životima.
Faith i Kellie-Lynn uzvraćaju udarac.
Kroz javna svjedočenja i organizacije poput Detrans Alliance Canada, oni razotkrivaju laž i upozoravaju druge. Trans industrija ne samo da sakati tijela. Ona iskorištava traumu, iskorištava zbunjenost i samoubojstva onih koji su nezadovoljni svojom promjenom spola, te ih vidi kao uspjehe.
Toliko o priči iz Kanade, koja je posebno važna jer ova trans industrija već cvjeta i ovdje. Čak cilja djecu u vrtiću s rodnim obrazovanjem koje nalaže EU, a koje tvrdi da svatko može odabrati bilo koji spol koji želi.
To ovdje još nije problem, jer smo u ranim fazama provedbe ove politike. Ali političari koji bi se trebali protiviti ovom programu nisu baš zainteresirani za njega.
Isto tako, većinu ljudi u našoj zemlji ova tema ne zanima. Slično je s vjetrenjačama, na koje ovdje upozoravamo već barem 5 godina, ali dugo je ova tema malo koga zanimala. A sada, kada je njihova ugradnja već u tijeku, prekasno je za otpor.
Transrodna agenda je već započela i indoktrinacija djece je započela. Hoćemo li i dalje čekati da se pojave prvi ljudi kojima je promijenjen spol nakon što im je netko u djetinjstvu sugerirao da će se zbog toga osjećati bolje?
Zašto bi nacija koja izumire podržavala ovu politiku depopulacije? Nije li krajnje vrijeme da je zaustavimo prije nego što završimo u istoj situaciji kao Kanada i druge zapadne zemlje?
