Hrvatsko nogometno prvenstvo ušlo je u završnu fazu. Pred nama su dva odlučujuća susreta -pobjednici koji će u Europu stupiti s vodonošnih pozicija koje će u klupske blagajne donositi vrtoglave euro iznose.

Dvije su to utakmice koje sa sobom nose epitet utakmice visokog rizika. Ljudi se pitaju, od kuda i kako se rodio taj grozni termin ‘utakmice visokog rizika’.

Policijske snage gradova u kojima se igraju takve utakmice u pripremnom su stanju kao da Hrvatsku napadaju naši najveći neprijatelji.

Čemu sve to? Je li nam to doista potrebno? I – što to govori o svima nama i našem društvu?

Odgovor je vrlo jednostavan. Tome najviše doprinose već sami nazivi navijačkih skupina vodećih hrvatskih nogometnih klubova: Bad Blue Boysi, Torcida, Armada, Kohorta, Demoni……

Upitajmo se – kako nam zvuče ti nazivi? Zvuče li nam sportski, prijateljski, navijački ili pak neprijateljski i huškački?

Zar ne bi bilo ljepše kada bi se te navijačke skupine zvale naprimjer umjesto Bad Blue Boysa – Plavi anđeli, umjesto Torcide – Bili tići, umjesto Armade – Galebovi s Kvarnera, umjesto Kohorte – Pajdaši, umjesto Demona – Pretelji, itd, itd.

Mi Hrvatsku moramo učiniti jedinstvenom, kulturnijom, uljudnijom, srdačnijom, susretljivijom ili jednom riječju zemljom kojoj će se ljudi u svakom smislu diviti i s razlogom je posjećivati.

U jednoj od mojih pjesama napisao sam: Hrvatska je Božja i Lijepa Naša od pamtivijeka, Hrvatska je mili dom za sve ljude svijeta.

Bio bih doista presretan kada bi naše navijačke skupine, uz svo dužno poštovanje za sve dobro što su učinili u dosadašnjem životu, već danas počele razmišljati kako biti bolji domaćini jedni drugima, kako bolje i više poštivati sportske prijatelje drugih klubova, kako iskazivati svoje međusobno poštovanje, svoju moralnost i svoju civiliziranost.

Čemu ta ratnička imena? Čemu sebe brandirati kao brutalne građane, kada oni to nisu. Sve su to dragi ljudi, ali koji nažalost ne razmišljaju o važnosti svog prezentiranja u javnosti i poštivanja svojih sportskih prijatelja.

Zagrepčani su svugdje u svijetu poznati kao kulturni i fini građani.

To isto vrijedi i za Splićane, Riječane, Osječane, Puležane, itd,  i sve ostale građane Lijepe Naše.

Susreti visokog rizika ne bi se nikada više smjeli spominjati.

Sportski susreti morali bi postati festivali prijateljstva, radosti, veselja, zajedništva i najljepših druženja.

No, to ne ovisi samo o tim navijačkim skupinama dragih mladića i djevojaka.

To mnogo više ovisi o njihovu odgoju i klupskim upravama koje bi kod njih trebale graditi i njegovati prave moralne vrijednosti.

Hrvatska mora postati zemlja srdačnih i sretnih ljudi kakvi oni u svojoj biti i jesu, samo to ne znaju na pravi način iskazati. 

Mi moramo znati iskoristiti sve naše Bogom nam dane humane vrijednosti na dobrobit sviju nas.

Mi u Hrvatskoj umjesto besmislenih stranačkih ideologija moramo znati koristiti sve naše resurse na putu izgradnje boljeg društva.

Mi moramo u našoj internoj komunikaciji i u komunikaciji sa svijetom izgrađivati kulturu tolerancije, uljudnog ophođenja, uzajamnog uvažavanja, poštivanja, zajedništva i ljudskosti.

Njegujmo našu kulturu komuniciranja, kako na lokalnoj, tako i na regionalnoj i globalnoj razini. Kultura našeg ophođenja jednih s drugima najbolje govori o našoj civilizacijskoj razini. Imajmo to na umu. 

Nas mora nositi ljubav i jedinstvo koje nam u ovom trenutku, kada govorimo o sportu, poklanjaju jedino Vatreni, Barakude, veslanje, rukomet, košarka, skijanje…..

Ukratko, naši jedini pravi ambasadori su sportaši. U njih bi se trebali posebno ugledati svi politički i turistički djelatnici.

Hvala vam, drage djevojke i mladići, kolosalni ste.

Mi u Hrvatskoj moramo se mnogo više nego utakmicama visokog rizika baviti željom i brigom da sposobnim ljudima pružimo prigodu da se iskažu, a prije toga gladne nahraniti i nezaposlene zaposliti.

Prvo što moramo učiniti jest to da moramo znati što smo i kakvi smo da bismo postali ono što želimo i trebamo biti.

Počnimo konačno razgovarati sami sa sobom kako bismo se što prije do kraja upoznali.

Dobrim istraživanjem uvijek ćemo lakše stići do naših željenih ciljeva.

Psiholozi nam savjetuju da „auto ne vozimo gledajući u retrovizor“.

Gradnja našeg branda počinje našom originalnošću i autentičnošću, odnosno time da budemo – različiti, prepoznatljivi, prvi među jednakima, da budemo voljeni i poštovani.

Hrvatska nije ‘zemlja puna života’ kako kaže njezin turistički slogan, već je to zemlja puna siromaha, nezaoposlenih, obespravljenih i poniženih ljudi. Oni koji o tome brinu trebali bi učiniti nešto da tome ne bude tako i da naša zemlja doista i postane ‘puna života’ (u prijevodu: zemlja u kojoj žive sretni ljudi).

U komunikaciji sa svijetom trebamo isticati nepobitne činjenice da je Hrvatska zemlja puna ljepota, bogate povijesno-kulturne baštine te srdačnih i gostoljubivih ljudi. Neka Hrvatska postane zemlja kojoj se svijet divi i koju s razlogom posjećuje. Dobro došli, dragi prijatelji!

Njegujmo sklad ljubavi, jedinstvo, toleranciju i dobrotu.

Znajmo iskoristiti Božje darove ljepote koje nam je dragi Bog tako nesebično darovao.

Osobe koje rukovode životom branda (stranaka, navijačkih skupina, vlada, država….)  moraju znati slušati – hodati na ušima.

Srce i uši su kažu brandolozi, prava formula uspjeha svakog branda.

Bez jasne ideje što želimo učiniti s nama samima, nikada nećemo izgraditi pravi brand.

Svaki nepromišljeni pristup vodi u provaliju – susrete visokog rizika.

“Brand koji zaokuplja naše misli rezultirat će uljudnim ponašanjem, a brand koji osvoji naše srce zadobit će našu trajnu vjernost i naše divljenje.” (Scott Talgo).

“Brand uključuje cijeli niz očekivanja koja se dovode u vezu s određenim proizvodom, a koja se formiraju u našim mislima.” (Elia Pekica Pagon).

“Brand nije samo robna marka, dizajn, slogan ili simbol koji pamtimo, brand je pomno izgrađen profil osobnosti pojedinca, institucije, korporacije, proizvoda ili usluge.” (Daniel J. Boorstin).

Dragi prijatelji, vodite računa o svom brandu.

Budite i Vi Dražen Petrović, Oliver Dragojević, Michael Jordan, Lionel Messi, Elvis Presley, Brigite Bardot, Luka Modrić, Novak Đoković, Sophia Loren, Marlon Brando, Marilyn Monroe, John F. Kennedy, Pariz, Venecija, London, Beč, Rim, Nike, Coca-Cola, Brijuni, Kopački rit, Kornati, Vegeta, Bajadera, Dubrovnik, Zagreb, Opatija, Rovinj,Poreč, Osijek, Split, Vukovar, Ljubljana, Bled, Ohridsko jezero, Beograd, Skopje, Sarajevo, Sveti Stefan, Plitvice, Slapovi Krke…..

Svatko je od nas jedinstven i neponovljiv brand. Čuvajmo ga, dograđujmo ga i njegujmo ga. 

Kamo god putujete u životu, sa sobom uvijek nosite vaša najjača oružja: ljubav za sve ljude svijeta, dobro raspoloženje i osmijeh!

Želim vam puno uspjeha!