Indexov znanstveni članak je čisti propagandni pamflet, piše Andrija Klarić.
Na prvi pogled, novinski članci koji se bave poviješću cijepljenja i tzv. “antivakserskim pokretom” djeluju kao edukativni tekstovi namijenjeni informiranju javnosti. No, kada se pogleda dublje, vidi se da se iza privida “znanstvenog prikaza” često krije medijski narativ koji koristi tipične tehnike propagande: mješavinu djelomičnih činjenica, emocionalnih primjera i pozivanja na autoritet.
Članak objavljen na Indexu, koji se poziva na povijesne podatke, znanstvene radove i slučajeve smrti djece u SAD-u, najbolji je primjer kako novinski tekst može funkcionirati kao propagandni pamflet.
Ioannidisova opomena
Još 2005. godine John P. A. Ioannidis objavio je znameniti rad Why Most Published Research Findings Are False. Njegova ključna poruka bila je da većina znanstvenih nalaza, osobito u biomedicini, pati od fundamentalnih slabosti: mali uzorci, niska snaga studija, publikacijska pristranost, pretjerana fleksibilnost modela i sukobi interesa. Radovi koji kombiniraju mnogo pretpostavki i slobodnih parametara spadaju u kategoriju visoko rizičnih da budu netočni.
Paradoksalno, dvadeset godina kasnije, sam Ioannidis objavio je rad o procjeni koliko je COVID-19 cijepljenje spasilo života (JAMA Health Forum, 2025.). I taj rad, iako konzervativniji od drugih, počiva isključivo na modelima i pretpostavkama koje se ne mogu empirijski provjeriti. Time je i on sam upao u zamku koju je opisao – jer i njegove procjene, koliko god bile transparentne, ostaju kontrafaktualni scenariji bez “ground truth-a”.
Index i pozivanje na “154 milijuna spašenih života”
Indexov članak, preuzet iz BBC-a, navodi brojku od 154 milijuna spašenih života u posljednjih 50 godina. Ta brojka potječe iz rada objavljenog u Lancetu (2024.), financiranog od WHO-a, Gavi Saveza, Gates Foundation i Wellcome Trusta. Rad je sam po sebi primjer onoga na što je Ioannidis upozoravao:
temelji se na modelima kontrafaktuala (što bi bilo da nije bilo cijepljenja),
koristi desetke pretpostavki o mortalitetu, transmisiji i učinkovitosti,
objavljen je u području s jakim političkim i financijskim interesima.
Vrlo sličan primjer nalazimo i u radu Andre et al. (2008.), objavljenom u Bulletinu WHO, gdje se također, kroz niz projekcija i modelskih procjena, tvrdi da je cijepljenje smanjilo smrtnost, bolesti i nejednakosti te donijelo ekonomske koristi. I taj rad funkcionira kao normativni manifest više nego kao empirijska studija – još jedan pokazatelj kako se “znanstveni dokazi” u ovom polju često svode na skup pretpostavki oblikovanih u politički prihvatljiv narativ.
Emocionalna manipulacija – slučaj djece iz Teksasa
Druga “činjenica” koju Index koristi jest navod da su u Teksasu djeca umrla od ospica zbog pada procijepljenosti. Međutim, prema uvidu dr. Pierrea Koryja u medicinske kartone, djevojčice nisu umrle od ospica, nego od medicinskih pogrešaka i bolničke infekcije. Time se tragična smrt dvoje djece pretvara u propagandno oružje – emocionalni dokaz koji u stvarnosti nije ono što medij tvrdi. Ovdje se ne radi samo o nesigurnoj procjeni, nego o namjerno iskrivljenoj interpretaciji.
Medijska tehnika i namjera
Članak kombinira tri sloja:
Povijesne činjenice (Jenner, velike boginje, eradikacija 1980.) – neupitne, ali dekorativne.
Modelirane brojke (154 milijuna spašenih, rad Andre 2008.) – predstavljene kao činjenica, iako su kontrafaktualne i visoko nesigurne.
Emocionalni primjeri (djeca u Teksasu) – korišteni za pojačavanje dojma, iako su netočno prikazani.
Ova struktura tipična je za propagandni pamflet: mješavina istine, poluistine i pogrešnog, složena tako da gradi narativ i emocionalni učinak, a ne da informira.
Sukobi interesa i pristranost
Posebno je važno naglasiti da radovi na koje se Index poziva (Lancet, 2024. i Andre et al., 2008.) dolaze iz okruženja u kojem su ključni financijeri WHO, Gavi, Gates Foundation i Wellcome Trust – akteri duboko uključeni u financiranje, distribuciju i promociju cjepiva, kako za COVID-19, tako i za druge programe. Ioannidis bi ovo odmah označio kao snažan rizik za pristranost i sukob interesa. Kad medij prenosi rezultate takvih radova bez ikakve kritičke rezerve, postaje kanal institucionalne propagande, a ne informirani glas javnosti.
Zaključak
Indexov “znanstveni članak” funkcionira kao čisti propagandni pamflet. Povijesne činjenice služe kao ukras, modelirane brojke iz visoko nesigurnih i interesno opterećenih radova (Shattock 2024., Andre 2008.) prezentiraju se kao aksiomi, a tragični slučajevi djece koriste se emotivno i netočno. Time se upravo ostvaruje ono na što je Ioannidis upozoravao – mješavina pretpostavki, pristranosti i jednostranih interpretacija pretvara se u “znanstvenu istinu” kojom se oblikuje javno mišljenje.
