Slobodno novinarstvo — mit, privilegij ili zadnja linija obrane?, piše Ante Gavranović.
Možemo li danas, kod nas i šire, zaista govoriti o slobodnom novinarstvu? Na papiru — da. U praksi — sve teže. Zakoni i ustavi vole deklarirati pravo na slobodu izražavanja, ali život novinara pokazuje da se granice slobode ne crtaju tintom nego pritiskom — političkim, ekonomskim, sudskim. I sve više algoritamskim.
Papir trpi, redakcije ne
U Hrvatskoj, Ustav jamči slobodu medija. No prema posljednjem izvješću Reportera bez granica (RSF), Hrvatska je 2025. pala na 60. mjesto od 180 zemalja. Za usporedbu, prošle godine bila je 48. Problem nije samo u lošem trendu, nego u razlozima: SLAPP tužbe (njih gotovo 700), visoka koncentracija vlasništva (tri velike kuće pokrivaju većinu tržišta) i političko-ekonomski uplivi na uređivačku politiku. Novinari danas ne riskiraju samo karijeru, nego ponekad i osobnu sigurnost — prijetnje, pritisci, pa čak i napadi nisu rijetkost.
No zanimljivo je da Hrvatska tu nije usamljena. Sjedinjene Američke Države, zemlja s Prvim amandmanom koji je stoljećima slovio kao zlatni standard slobode govora, pale su na 57. mjesto — tek tri mjesta ispred nas. U SAD-u su problemi drukčiji, ali posljedice slične: političke administracije sve češće koriste budžetske i regulatorne poluge za kontrolu medija, dok lokalni listovi masovno nestaju, pretvarajući čitave regije u “news desert” — medijske pustinje bez relevantnih medijskih atributa.
Europa: bastion ili iluzija?
Europska unija još uvijek drži primat kad je riječ o visokim standardima slobode medija. Zemlje poput Norveške, Estonije i Nizozemske redovito su na vrhu ljestvica. No nemojmo se zavaravati — i EU osjeća pritiske.
Upravo zato je uveden European Media Freedom Act (EMFA), nova regulativa koja pokušava spriječiti političko kadroviranje, sakriti vlasničke hobotnice i osigurati transparentno financiranje javnih medija. No direktiva će imati smisla tek kad je članice ozbiljno implementiraju. U Hrvatskoj to znači razgradnju sustava u kojem politički i ekonomski interesi često nadjačavaju novinarske.
Kome još vjerovati?
Uz političke i pravne pritiske, ekonomija dodatno sužava prostor slobode. Redakcije su sve ovisnije o oglašivačima, državnim subvencijama ili klikovima na portalima. Kada prihod ovisi o sponzoru, uređivačka hrabrost često ostaje tek lijepa ideja.
Društvene mreže, koje su trebale demokratizirati informiranje, donijele su novi problem — algoritamske filtere. Javnost sve češće dobiva samo ono što želi čuti, a ne ono što mora znati. Novinarstvo time postaje tržišno prilagođavanje, a ne potraga za istinom.
Mit, privilegij ili zadnja linija obrane?
Možemo li onda reći da slobodno novinarstvo postoji? Formalno da, ali ono je krhko i sve više uvjetovano — zakonom, novcem, politikom i tehnologijom. Hrvatska je u tom smislu ogledni primjer: zakonima osigurana sloboda, ali realno ugrožena svakodnevnim pritiscima. EU pokušava održati standarde, SAD ih brani kroz povijesne institucije, ali svi zajedno klizimo nizbrdo.
Slobodno novinarstvo danas je možda manje pravo, a više privilegij — koje opstaje samo ondje gdje postoje čvrste institucije, stabilna ekonomija i kultura poštivanja neovisnosti medija. Ako izgubimo to povjerenje, izgubit ćemo i javni prostor za istinu.
Tri autentične priče iz Hrvatske, EU-a i SAD-a — konkretne primjere novinara ili redakcija koje su pretrpjele pritiske, što bi tekst učinilo još uvjerljivijim i dramatičnijim.
„Slobodno novinarstvo“ danas više nije samo pravo — ono postaje borba, jer kada ga umanjuju SLAPP tužbe, politički pritisci i tržišni lom, sloboda postaje ranjiva.
- Hrvatska: SLAPP kao svakodnevnica
U Hrvatskoj su brojke alarmantne. Procjenjuje se da je između 2016. i 2023. podneseno 1.333 tužbi protiv novinara i medija, od kojih oko 40% sadrži barem jedan SLAPP indikator — tužbe koje nemaju za cilj pravnu pobjedu, već ušutkavanje kritike.Jedan parlamentarac bio je tužitelj u desecima takvih postupaka.Prema podacima CJA, trenutačno je aktivno 696 tužbi protiv novinara/medija, s potraživanjima većim od 3,1 milijun eura.. Druga istraživanja govore i o 945 tužbi s milijunskim iznosima. Novinari odjednom nisu samo istraživači, već i cilj ekonomskog i sudskog iscrpljivanja — često nestabilni zbog straha, bez jasnog mehanizma brze zaštite (npr. rana odbacivanja, klasifikacija SLAPP-a). Reforme poput dekriminalizacije klevete ili definicije SLAPP priče još su uvijek na čekanju.
EU: Standardi vs. slabljenje
Zemlje poput Norveške, Estonije i Nizozemske zadržavaju najviše pozicije u Indeksu slobode medija. No globalne analize pokazuju zabrinjavajući trend: pluralizam i medijska raznolikost polako klize, posebno u srednjoj i istočnoj Europi.
— U Mađarskoj, ORBÁNOV plan zakona koji bi zabranio strane medije i ukinuo slobodu informacijskog financiranja potaknuo je javni protest: EU i novinari pozivaju na hitnu intervenciju..
— EU odgovara kroz EMFA (European Media Freedom Act) — novi zakon koji štiti novinare od političkih utjecaja, osigurava transparentnost vlasništva i javnog financiranja..
No efikasnost čekamo. U Hrvatskoj, recimo, Komisija upozorava da nema napretka u transparentnosti državnog oglašavanja, ni u borbi protiv SLAPP-a.
- SAD: ‘Sloboda’ pred padom
— SAD su 2025. pale na 57. mjesto prema RSF-u — samo tri mjesta ispred Hrvatske. Pod Trumpovom administracijom, mediji su doživjeli otvoreni rat: tužbe — primjerice $20 milijardi protiv CBS-a — te pokušaji da se ukine financiranje javnih servisa (NPR, PBS), uključujući i Voice of America ..
Posljedica je urušavanje lokalnog novinarstva. Dvije trećine novinara smatra da je financiranje neodrživo; 75% medijskih profesionalaca navodi da mediji teško preživljavaju. Čak i u zemlji s Prvim amandmanom — novinarstvo je pod ozbiljnim pritiskom. Sloboda nije s automatskom pravom — već privilegija koju valja čuvati.
Slobodno novinarstvo formalno postoji, ali gubi bitku tamo gdje je rizično, čak i u demokratskim zemljama. Ono je danas borba za održivost, pravnu zaštitu i povjerenje javnosti. Mi ga ne možemo samo deklarirati — moramo ga svakodnevno braniti.
