Transformacija tiskanih novina, piše Ante Gavranović.
Pred 20 godina u uglednom londonskom časopisu, The Economist, objavljen je članak koji je izazvao pravu konsternaciju među novinskim izdavačima. Članak pod naslovom „Print is Dead“ referira se na tada sve jači trend digitalizacije medija, u kojem se predviđao pad tiskanih medija poput novina, časopisa i knjiga, u korist internetskih i digitalnih izvora informacija.
Wall Street Journal Europe u svom prilogu Technology – The Journal report (27. svibnja 2005.) donosi napis pod naslovom: Kako stari mediji mogu preživjeti u novom svijetu?»
Postoji nekoliko članaka iz tog razdoblja s naslovom „Print is Dead“. Jedan od poznatijih bio je u časopisu Wired, koji je često promovirao digitalnu revoluciju. Drugi je istoimena knjiga „Print Is Dead: Books in Our Digital Age“ koju je 2007. objavio Jeff Gomez, a koja razrađuje sličnu tezu – da knjige i tisak gube korak s digitalnim dobom, te da se industrija mora prilagoditi e-knjigama, internetskim platformama i promjenjenim navikama čitatelja.
Na čemu su se temeljile ove „crne slutnje“?
Tvrdnje su veoma argumentirane: klasični medijski biznis opada. Izdavači novina, izdavači knjiga, glazbene kompanije, oglasne kompanije i radijske postaje – bore se za opstanak i golo preživljavanje u novom medijskom okruženju. Stari način privređivanja jednostavno nije dovoljno profitabilan. Mogu li novi modeli poslovanja, prije svega šira konvergencija, spasiti klasične novine?
Upravo je oko 2005. godine ta ideja dobila novu aktualnost zbog:
- Rasta interneta i digitalnih medija – sve više ljudi počelo je informacije tražiti online, besplatno i trenutno.
- Pojave blogova, društvenih mreža i online novinarstva – što je dovelo do fragmentacije tradicionalne publike.
- Pad prihoda od oglašavanja u tiskanim medijima, jer su oglašivači prešli na jeftinije i ciljanije digitalne formate (posebno Google Ads i kasnije Facebook).
- Promjena čitateljskih navika – mlađe generacije sve su više konzumirale vijesti putem računala i mobitela, a manje kroz tiskane novine i časopise.
Značajne promjene
Iako tiskani mediji nisu „mrtvi“ u doslovnom smislu, njihova uloga se značajno promijenila: mnogi tiskani časopisi i novine prešli su na digitalne formate ili ugasili tiskana izdanja. Naklade su značajno pale, dok su online pretplate i portali postali primarni izvor prihoda. No, određeni segmenti tiskovina (npr. specijalizirani magazini, luksuzna izdanja i knjige) ostali su živi i čak doživjeli obnovu interesa, posebno kao „fizičko iskustvo“ u digitalnom dobu.
«Izdavači novina danas postaju snažnije orijentirani na komercijalnu stranu, ali istodobno su inventivniji i odgovorniji. Izdavači su uložili milijune i milijune da bi osigurali proizvodne kapacitete novina u punom koloru; postali smo vodeći trgovci; investirali smo milijune izvan svog područja i brandova. Agresivnije pristupamo čitateljima, starim i mladim. Predstavljamo medij koji se odupire relativnom fragmentiranju. Internet, za koji se smatralo da postaje zatornik naše industrije, u stvarnosti postaje kritički i titravi dio naših proizvoda i ukupnoga brand-miksa kojem sve više težimo. I upravo te osobine čine osnovu naše uspješnosti – priznavanje neporecive snage naših medija i njihovo mjesto i značenje u društvu. Novine predstavljaju svakodnevni, sastavni dio života više od milijardu ljudi širom svijeta» – ustvrdio je na otvorenju Svjetskog kongresa novinskih izdavača u Seulu (2005.) Gavin O’Reilly, tadašnji predsjednik Svjetske udruge novinskih izdavača.
Stanje je zaista ozbiljno. To je bio i povod da se pobliže rasvijetli pitanje koje se sve više nameće u poslovnom svijetu novinskoga izdavaštva: koje je stvarno mjesto novina u suvremenom društvu?
To pitanje jasno je formulirao i tadašnji čelni čovjek Svjetske udruge novinskih izdavača Tim Balding: «Pružamo li dovoljno pozornosti kvaliteti sadržaja u uvjetima osiromašene privrede, smanjenih naklada, otežanog pribavljanja oglasa i u stalnom sučeljavanju i sve žešćoj konkurenciji ‘starog’ i ‘novog’ te novih tehnoloških izazova? Bez te kakvoće sadržaja novine su – ništa».
Poruka je jasna: budućnost pripada multimedijskoj prezentaciji informacija. Novinarski poslenici jednostavno se moraju prilagoditi tim novim zahtjevima.
Pedro. J. Ramirez, izvršni predsjednik i izdavač velikoga madridskog dnevnika El Mundo, tvrdi. «Naša misija više nije da tiskamo novosti u novinama. Moramo distribuirati sadržaj kroz sve platforme. Ignorirati druge medije značilo bi odricati se slanja vijesti puno širem auditoriju. Mi jednostavno želimo doseći svakog svog potencijalnog potrošača-korisnika i moramo slijediti njihove navike i potrebe».
Novi pristup industrije novina i konvergencija u Europi (i u svijetu) u posljednjih dvadeset godina jednostavno prisiljavaju izdavače da integriraju tzv. ‘newsroom’ koji opslužuje, pored novina, i internet, televiziju i radio. Mobilni servisi, koji sve više preuzimaju ulogu brzih informacija, nameću neka nova pravila komunikacije, o kojima klasične novine moraju voditi računa.
Jesu li se dnevni listovi transformirali u časopise? Koja je njihova sudbina?
Dnevni listovi, iako formalno nisu postali časopisi, prošli su duboku transformaciju – kako u obliku, tako i u funkciji – koja ih je približila nekim obilježjima časopisa. Njihova sudbina danas je kompleksna i u velikoj mjeri određena digitalizacijom, promjenom navika publike i ekonomskim pritiscima.
Dnevni listovi i dalje postoje kao posebna forma novinarstva, s fokusom na svakodnevno informiranje i aktualnost. Međutim, u sadržajnom i stilskom smislu, mnogi su preuzeli osobine časopisa. Spomeniut ćemo samo nekoliko bitnih promjena::
- Analitičnost i interpretacija: Umjesto pukog izvještavanja o događajima, sve više tekstova u dnevnim listovima ima karakter eseja, komentara, analize – tipičnih obilježja časopisa.
- Vizualna forma: Pojačan je dizajn, korištenje velikih fotografija, infografika i naslovnica koje više nalikuju na magazine.
- Tematski brojevi i prilog-forma: Subotnji ili vikend-prilozi često izgledaju i ponašaju se poput časopisa, s temama poput kulture, stila života, putovanja ili dubinskih intervjua.
Valja se upitati koja je njihova sudbina? Neminovno ih prati pad naklada tiskanih izdanja: Tradicionalni dnevni listovi bilježe višegodišnji pad prodaje tiskanih izdanja zbog rasta digitalnih medija i promjene načina konzumacije vijesti (brzo, kratko, na mobitelu). Prelazak na online izdanja uz uvođenje pretplata (paywall) postao je ključan za opstanak. Uspjeh u toj tranziciji ovisi o kredibilitetu, ekskluzivnosti sadržaja i sposobnosti stvaranja zajednice čitatelja. Tradicionalni dnevni listovi izgubili su monopol na informacije. Danas se bore s društvenim mrežama, portalima i agregatorima koji su brži, jeftiniji i često senzacionalističkiji. Pojavljuju se hibridni modeli – kombinacija vijesti, mišljenja, eseja i lifestyle sadržaja – što ih dodatno približava časopisima.
Pojačani su politički i ekonomski pritisci: U nekim zemljama (uključujući Hrvatsku) dnevni listovi sve više ovise o oglašivačima i državnim subvencijama, što može utjecati na njihovu neovisnost.
Dnevni listovi se nisu doslovno pretvorili u časopise, ali su se žanrovski, estetski i funkcionalno približili toj formi u pokušaju da zadrže čitatelje i relevantnost. Njihova sudbina ovisi o sposobnosti da se reinventiraju u digitalnom okruženju – ne samo kao nositelji vijesti, nego kao vjerodostojni interpretatori svijeta, što je nekoć bila ključna uloga i časopisa. U tom smislu, možda ih čeka fuzija oba medijska oblika u nešto novo.
Transformacija dnevnih listova u Hrvatskoj prema “časopisnoj” formi i digitalnoj održivosti odvija se, ali s ograničenim uspjehom i brojnim izazovima, dok su iskustva svjetskih medija raznolika – od propasti do iznimnih primjera prilagodbe.
Hrvatska: ograničeni uspjeh i spora tranzicija.
Karakteristike proteklih dvadeset goidina mogu se podvesti pod ove sastavnice: zapažen je osjetan pad tiraža i utjecaja. Tisak d.d., najveći distributer tiska u Hrvatskoj, već godinama bilježi kontinuirani pad prodaje dnevnih listova. Štoviše, prestao je obavljati distribuciju novina i časopisa te se na njihovim kioscima više ne mogu kupovati dnevne novine i širok izbora časopsia. Večernji list, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Novi list i drugi suočeni su s drastičnim padom tiskanih izdanja, posebice među mlađom publikom. Tiraže najčitanijih dnevnih listova pale su sa stotina tisuća (2000-ih) na ispod 20.000 primjeraka dnevno u nekim slučajevima.
Digitalna transformacija – djelomično uspješna
Večernji list i Jutarnji list razvili su digitalne platforme s modernim dizajnom i video sadržajem. Jutarnji list je uveo pretplatu na dio sadržaja, ali je broj pretplatnika relativno malen u usporedbi s globalnim standardima. Dominiraju klikbajt naslovi, tabloidan sadržaj i brzina nad kvalitetom, što slabi kredibilitet i otežava monetizaciju.
Sadržajna transformacija – više stila nego suštine
Subotnji i vikend prilozi često izgledaju kao lifestyle časopisi. Međutim, dubinskog istraživačkog novinarstva je sve manje, a novine rijetko određuju javni diskurs – tu ulogu sve više preuzimaju portali, društvene mreže i komentatori.
Ekonomski i politički pritisci
Veliki broj medija ovisi o oglašavanju i subvencijama (državnim ili od lokalnih vlasti), što često utječe na uređivačku politiku. Vlasnička struktura (npr. koncerni koji posjeduju i druge profitne sektore) često utječe na smjer sadržaja.
Svjetska iskustva: od digitalnog uspjeha do gašenja
Navodimo nekoliko primjera uspješne transformacije:
The New York Times (SAD): uspješno prešao na digitalnu pretplatu – danas ima preko 10 milijuna pretplatnika, više od polovice dolazi izvan SAD-a. Ulaganje u kvalitetan sadržaj, interaktivne formate, podcaste i multimediju. Više zarađuje od digitalne pretplate nego od oglašavanja.
The Guardian (UK): zadržao besplatan pristup uz model dobrovoljnih donacija i članarina – vrlo uspješan u tom pristupu. Fokus na kvalitetno i nezavisno novinarstvo, progresivni sadržaji.
Die Zeit (Njemačka): Tjednik koji kombinira dugačke članke, analizu i kulturu – izuzetno popularan među obrazovanom elitom. Uspješno prisutan i na digitalnim kanalima (npr. podcasti, mobilne aplikacije).
Primjeri propasti ili stagnacije:
USA Today, Daily Mail, Le Monde – mnogi su prešli na senzacionalizam i klikbajt kako bi preživjeli, ali to često uništava dugoročnu vjerodostojnost. Mnogi lokalni listovi u SAD-u i UK-u su ugašeni zbog nemogućnosti financiranja kroz oglašavanje i pretplatu.
Usporedba Hrvatske i svijeta
Element | Hrvatska | Svijet (uspješni primjeri) |
Tiraža tiskovina | U drastičnom padu | U padu, ali djelomično nadomjećen digitalno |
Digitalna pretplata | Ograničena i slabo razvijena | Ključan prihod (npr. NYT, FT, The Economist) |
Kvaliteta sadržaja | Pada, više tabloida i lifestylea | Fokus na analizu, istraživačko novinarstvo |
Politička neovisnost | Često upitna | Bolje uređene zaštite i neovisnost |
Monetizacija digitalnog sadržaja | Oslabljena i nejasna strategija | Jasni modeli (pretplata, članstvo, donacije) |
U Hrvatskoj dnevni listovi jesu se formalno digitalizirali i stilizirali, no nisu još u punoj mjeri ostvarili ni financijsku ni novinarsku transformaciju koja bi ih svrstala među uspješne “digitalne časopise” novog doba. Za razliku od uspješnih globalnih primjera, hrvatski mediji još traže održiv model koji bi kombinirao kvalitetu, kredibilitet i financijsku održivost. Bez strateškog ulaganja u novinarstvo, multimediju i digitalnu infrastrukturu, njihova dugoročna sudbina ostaje nesigurna
Uloga novina u suvremenom društvu.
I upravo na ovom pitanju uglavnom najviše se lome koplja. Nameće se pitanje: koje vrijednosti novine mogu pružati u svijetu u kojem se toliko vijesti i informacija može dobiti besplatno? Jedna od opcija je svojevrsni bijeg od vijesti u dnevnim novinama i priklanjanje povećanom stupnju analitičnosti događaja.
Glavni urednik britanskog The Independenta Simon Kelner tvrdi: «Novinama je sve teže da budu primarno izvori informacija. Naša je šansa u tome da postanemo u većoj mjeri ‘viewspaper’, to jest da čitateljima dajemo više analiza i komentara no što im to drugi mediji mogu pružati i u čemu nam oni ne mogu konkurirati».
Bertrand Pecquerie, direktor World Editors Foruma (u okviru WAN), vidi u toj i sličnim opcijama «jednu od najzanimljivijih inicijativa za budućnost novinarstva». To je izazov prema utvrđenom modelu koji je godinama odvajao vijesti od komentara, i taj je pristup dominirao desetljećima. «Novo stanje traži nove medije. Teorija odvajanja činjenica od mišljenja bila je zaista veoma dobra praksa, ali problemi s čitateljima današnjice leže u činjenici da su obasuti vijestima i informacijama. Zadaća novina stoga nije da se natječe u broju vijesti nego da ukažu na njihovu bit, da ih odabiru po važnosti i da tumače što one znače».
Nakon dugo vremena izdavači novina sami postavljaju pitanje: Tko je naš čitatelj? Kome se obraćamo? Što se uopće očekuje od jedne novine? S kakvim mu se informacijama želimo uopće obratiti?
Ta se pitanja nameću u svoj ozbiljnosti osobito onim listovima koji pretendiraju da budu označeni kao “ozbiljne novine”, poput Neue Zürcher Zeitung ili Frankfurter Allgemeine Zeitung čiji su glavni urednici ili izdavači sudjelovali u toj zanimljivoj raspravi. I jedne i druge novine u svojem su opredjeljenju okrenute prema društvenoj eliti – političkoj, gospodarskoj i kulturnoj. Taj svoj ‘prostor’ žele zadržati i ubuduće. Postavlja se samo pitanje kako? Njihov je odgovor dosta jednostavan: prije svega, unošenjem novih tema u sadržaj novina, relevantnih za staru, ali i novu društvenu elitu. I dalje je fokus usmjeren na analize, komentare i popratne (background) informacije, koje ovu vrstu novina bitno razlikuju od bulevarskih listova. Izlaz traže i u drugačijem koncipiranju nedjeljnih novina magazinskog tipa koje otvaraju prostor za širu i drugačiju obradu aktualnih tema.
Jim Chisholm, dugogodišnji direktor projekta o budućnosti dnevnih novina, smatra da je suština uspjeha u boljem poznavanju potrošača novina i njegovih stvarnih želja.
«Mislim da provodimo premalo vremena u nastojanju da bismo razumjeli svoje čitatelje. Premali broj novina stvarno razumije tko su im čitatelji, što oni stvarno žele, i koja je njihova vrijednost za nas. Novine prečesto griješe jer ne znaju tko je njihova publika i što ona želi».
Ukratko, novine su danas nesumnjivo na novoj prekretnici. Novi čitatelji traže drugačije novine. Vrijeme će pokazati jesu li novinske kompanije pronašle ključ za odgovor na te izazove i kako se nose s njima. Medijima vlada profitna logika – informacija je postala roba. Sadržaji su sve više pod pritiskom komercijalizacije, što je velikim dijelom rezultat novih vlasničkih odnosa, interesa i utjecaja oglasne industrije. Mediji imaju moć stvaranja slike svijeta, ali tematika kojom se pretežito bave razlikuje se od tema koje šira javnost doživljava potrebnim, razložnim i presudnim. Tu se, prije svega, misli na socijalne teme i ‘malog čovjeka’ koji postupno nestaje iz novina.
Print (ni)je mrtav)
Je li tisak mrtav? Pa, uspon digitalnih medija i tehnologije zasigurno je promijenio način na koji konzumiramo vijesti. Više ne moramo čekati jutarnje novine da bismo saznali što se događa u svijetu. Zahvaljujući društvenim mrežama, YouTubeu i agregatorima vijesti tehnoloških divova poput Applea i Googlea, vijestima možemo pristupiti online, 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, jednim klikom dugmeta. I mnogi od nas to i čine. Prema izvješću Ofcoma, internet je glavni izvor vijesti za 73% odraslih u Velikoj Britaniji. To je otprilike 49 milijuna ljudi.
Tko kaže da je tiskarska industrija mrtva? Unatoč masovnoj migraciji na elektroničke medije, nova istraživanja pokazuju da tisak nije mrtav. Još uvijek je vrlo živ i aktivan.
Prema tvrtki The Published Audience Measurement Company (PAMCo), tiskani mediji se dobro drže, dosežući ‘procijenjeni prosjek od 30 milijuna mjesečnih potrošača i 12 milijuna dnevnih potrošača od lipnja 2021. do rujna 2022.’
Istraživanje je također otkrilo da je doseg tiska bio ‘drugi odmah iza pametnih telefona, koji su dominirali medijskim tržištem s ukupnim dosegom od 39 milijuna mjesečnih i 21 milijuna dnevnih korisnika. Međutim, računala i tableti značajno su zaostajali za tiskom kao medijske platforme, dosežući samo 10 milijuna, odnosno šest milijuna mjesečnih korisnika.’
Impresivna statistika za medij koji je navodno mrtav, zar ne?
Pet razloga zašto tisak nije mrtav
Tiskani mediji su i dalje relevantni u digitalnom dobu jer nude mnoštvo prednosti u odnosu na svoje digitalne kolege. Za početak, evo pet:
- Vjerodostojnost
Tradicionalne tiskane medijske publikacije stekle su povjerenje čitatelja tijekom mnogih godina. Novine poput The Timesa (osn. 1785.) i The Guardiana (osn. 1821.) već desetljećima proizvode vrijedan sadržaj.
U trenutnoj klimi lažnih vijesti, nepovjerenje u digitalne medije raste. Ljudi online vijesti vide kao manje vjerodostojan izvor od tiskanih vijesti. Kao rezultat toga, ljudi se okreću tradicionalnim medijima koji su izdržali test vremena.
- Trajnost
Digitalni mediji su prolazni. Tweetovi i objave na Facebooku mogu biti dostupni jednu minutu, a nestati već sljedeću. Tiskani mediji su, međutim, trajni. Nakon što je časopis objavljen, ne može se promijeniti.
To rezultira većim osjećajem odgovornosti pisaca, urednika i izdavača da provjere činjenice i potvrde informacije prije tiska.
To, zajedno s postojanošću tinte na papiru, učvršćuje ideju u svijesti čitatelja da je sadržaj koji čitaju pouzdan.
- Pristupačnost
Pristup internetu nije univerzalan. Od 2022. godine, 1,37 milijuna ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu nije koristilo internet, što znači da je 2% stanovništva ostalo offline.
Ljudi koji žive u udaljenim područjima ili s niskim primanjima možda nemaju internet u svojim domovima, što ih odsijeca od digitalnih izvora vijesti.
Većinom, tiskani mediji su pristupačni i dostupni, a za njihovo korištenje nije potrebno posebno znanje ili vještine – što ih čini spasom za one s ograničenim pristupom digitalnim vijestima i informacijama.
- Taktilnost
Taktilnost tiska ne treba zanemariti. Kao što je rekao Sam Finlay, CRO tvrtke Time Inc UK, „vaša sposobnost da zapravo privučete i posjedujete tu publiku i prenesete svoju poruku na nekoj razini puno je lakša ako netko nešto drži… Nije samo sadržaj. Nešto je u tom fizičkom svojstvu izuzetno važno.“
Osjećaj novina nikada se ne može zamijeniti. Postoji taktilno i senzorno iskustvo koje digitalni mediji ne mogu replicirati.
Sam čin dodirivanja fizičkog otiska dok ga gledate – ono što znanstvenici nazivaju „haptičkom komunikacijom“ – ostavlja otisak u mozgu, proizvodeći pojačanu emocionalnu reakciju.
- Angažman i uživanje
Jeste li ikada toliko dugo zurili u ekran računala ili telefona da su vas oči počele peckati? Ako, poput prosječnog Britanca, provodite 75% svog budnog dana zalijepljeni za ekran, vjerojatno. Ali je li vam se to ikada dogodilo dok ste čitali časopis? Vjerojatno ne.
To je zato što je tiskane medije lakše čitati. Za to postoji nekoliko razloga:
- Tiskani mediji su vizualno manje zahtjevni od digitalnog teksta. Pruža prostorne znakove koji pomažu čitateljima da obrade riječi na stranici.
- Tiskani mediji ne zahtijevaju od nas da se pomičemo, pomičemo i čitamo tekst istovremeno. Samo moramo okrenuti stranicu.
- Tiskane medije je lakše apsorbirati jer nisu podložni istim ometanjima kao digitalni mediji, tj. oglasima i skočnim prozorima.
Globalna neprofitna organizacija Two Sides provela je istraživanje o kontinuiranoj ulozi tiska u digitalnom svijetu. Na pitanje jesu li tiskani ili digitalni mediji zanimljiviji, odgovor je bio jednoglasan:
- Gotovo 90% ispitanika navelo je da bolje razumiju, pamte ili koriste informacije kada čitaju tiskani papir u usporedbi s elektroničkim uređajima
- 81% smatra da je čitanje tiskanih medija opuštajuće
- 81% ispitanika preferira čitanje tiskanih medija na papiru
- Više od 70% ispitanika reklo je da su prijemčiviji kada čitaju novine u tiskanom obliku, u usporedbi s 36% koji su se osjećali prijemčivijima kada konzumiraju isti sadržaj s ekrana.
Dakle, umiru li tiskani mediji?
Ljudi generacijama predviđaju smrt tiskanih medija. U ranim danima Weba 1.0, internet je trebao uništiti novine, časopise i radio postaje.
Međutim, zadnji put kad smo provjerili, sve je to još uvijek bilo prisutno. Dakle, da odgovorimo na izvorno pitanje: jesu li tiskani mediji mrtvi? Apsolutno ne. Umjesto da izumru, tradicionalni mediji prihvatili su tehnološku i revoluciju društvenih medija i razvili se. Kao rezultat toga, medijske tvrtke kombiniraju doseg i dostupnost digitalnog s prednostima tiska i napreduju na novi način.
Neizbježno je da će se potrošnja medija i sadržaja nastaviti razvijati s vremenom i tehnologijom. Ali daleko od izumiranja, tisak će se razvijati s njim.
