Medijima se u nas, posebno u svijetu, pridaje veliko značenje i utjecaj na pojedine događaje. Konkretno, sada je riječ o ulozi medija u predizbornom cilusu i za vrijeme samih izbora, pa i poslije njih. S bzirom da se ove godine u svijetu održavalo mnoštvo izbora (samo u Hrvatskoj troje) koje su obuhvatile četiri milijarde ljudi uloga medija je, pokazalo se, posebno

Zašto? Uloga koju mediji imaju u suvremenim društvima izrazito je važna. Oni su pokretači javnoga mnijenja i oni koji postavljanjem agende odlučuju kojim će temama društvo posvećivati više pažnje. Mediji popločavaju put demokraciji, upoznaju građane s njenom ulogom i svrhom, informiraju ih o nadolazećim izborima, kao i o drugim važnim političkim procesima. U radu se ustanovljuje da se podjele, koje su snažno prisutne u američkom društvu, očitavaju i u njihovim medijima. Američko novinarstvo kao zrcalo odražava razdvojenost društva. Njihova je medijska scena izrazito polarizirana, što je, svakako, jedan od najvećih problema s kojima se susreću.

Zbog velikog opsega medijskih sadržaja, ekstremni konzervativci i liberali vjerno prate određene izvore, dok drugima niti ne vjeruju. Jasan primjer utjecaja koji mediji imaju na demokraciju u SAD-u svaka je predsjednička kampanja i njihov pristup istoj. Javnim podržavanjem određenih kandidata ili izvještavanjem o njima i nesrazmjerno izvještavanje o drugim kandidatima mogu uvelike utjecati na izbore glasača i promijeniti tijek izbora. Lažne vijesti, senzacionalizam i odumiranje novinarstva velike su prepreke koje se nalaze pred suvremenim novinarstvom. Mediji su se sadržajem koji objavljuju maksimalno prilagodili publici, što je ujedno i razlog sve većeg odstupanja od temeljnih etičkih načela novinarstva.

No, što stvarno znamo o medijima? Tko im je pravi vlasnik?  Gotovo ništa! Medijskim krajolikom najvećim dijelom svijeta dominiraju korporacije koje su dugotrajnim spajanjima i preuzimanjima koncentrirale kontrolu nad onim što vidimo, čujemo i čitamo. U mnogim slučajevima te divovske  tvrtke vertikalno su integrirane,  nadzirući sve, od početne proizvodnje do krajnje distribucije. U tim uvjetima zanimljivo je zapitati se tko su najveći vlasnici medijskih kuća u svijetu? Je li istina da samo šest multinacionalnih korporacija kontrolira sve novinske kuće na globalnoj razini?

Koncentracija vlasništva nad medijima, također poznata kao medijska konsolidacija ili medijska konvergencija, proces je u kojem manji broj pojedinaca ili organizacija kontrolira udjele u masovnim medijima. Suvremena istraživanja pokazuju rastuće razine konsolidacije, s mnogim medijskim industrijama koje su već visoko koncentrirane gdje nekoliko tvrtki posjeduje velik dio tržišta. Sinergijski efekti nastaju kroz horizontalne i vertikalne integracije u kojima su svi interesantni dijelovi umreženi: od filmskih studija do globalnih televizijskih mreža; od tvrtki koje osiguravaju uslugu interneta  do informacijskih satelita; od kontrole nad novinama, časopisima i izdavačkom djelatnošću do PR tvrtki, ustanova za ispitivanje javnosti, oglasnih agencija; od tematskih okupljanja do organizatora velikih sportskih događaja; od proizvođača dječjih igračaka do predmeta za darivanje.

Ta sinergija je doista globalna i ne  znači samo političku dominaciju, nego se ta dominacija širi na područje kulture, ekonomije, tehnologije i – što je za nas posebno važno – medijske prisutnosti, od sadržaja do stila.

Uloga medija na javno mnjenje

 Sama spoznaja TKO SU VLASNICI MEDIJA nije dostatna da bi se odredio i kurs pojedinog medija. Tako imamo u istoj grupaciji medije sasvim suprotnog svjetonazora. Mediji, međutim,  igraju ključnu ulogu izborima, i ta uloga se može sagledati iz više aspekata:

1. Informiranje javnosti: Mediji su glavni izvor informacija za većinu građana. Oni pružaju vijesti, analize i komentare o političkim događanjima, kandidatima, političkim strankama i njihovim programima. Kroz medije, birači stječu uvid u relevantne teme i mogu donijeti informirane odluke.
2. Postavljanje agende: Mediji utječu na to koje teme će biti u centru pažnje javnosti tokom izborne kampanje. Kroz selektivno izvjštavanje i fokusiranje na određene probleme, mediji mogu oblikovati javnu debatu i usmijeriti pažnju birača na specifične aspekte političkog života.
3. Okviravanje tema: Način na koji mediji predstavljaju određene teme (tzv. framing) može značajno uticati na percepciju javnosti. Pozitivno ili negativno osvjetljavanje određenih kandidata ili politika može promijeniti način na koji birači razmišljaju o njima.
4. Pružanje platforme za političare: Kroz intervjue, debate i gostovanja u emisijama, mediji omogućavaju političarima da direktno komuniciraju sa biračima. Ovo je posebno važno za prenošenje poruka, iznošenje stavova i reagiranje na aktualne događaje.
5. Kritički nadzor i odgovornost: Mediji imaju ulogu “čuvara” demokracije. Kroz istraživačko novinarstvo i analize, mediji mogu razotkriti korupciju, zloupotrebe moći i druge nepravilnosti, čime drže političare odgovornima i transparentnima.
6. Utjecaj na javno mnijenje: Mediji mogu značajno oblikovati javno mnijenje kroz svoje izvještavanje i komentare. Uredničke odluke, ton izvještavanja i izbor tema mogu vrlo snažno utjecati na to kako birači percipiraju političke aktere i događaje.
7. Socijalni mediji: Sa razvojem interneta i društvenih mreža, tradicionalni mediji više nisu jedini izvor informacija. Društvene mreže omogućavaju direktnu interakciju između političara i birača, ali i brzu diseminaciju informacija, što može pozitivno ili negativno utjecati na izborni proces.
8. Pružanje različitih perspektiva: Mediji pružaju platformu za različite glasove i stavove, omogućavajući pluralizam mišljenja i demokraciju u praksi. TTTime pomažu biračima da čuju različite strane priče prije nego što donesu odluke.

U zaključku, uloga medija u izborima je izuzetno važna jer oblikuje način na koji javnost percipira političke procese, aktere i događaje. Kroz odgovorno izvjštavanje i kritičko novinarstvo, mediji mogu pridonijeti transparentnosti, odgovornosti i informiranosti birača, što je ključno za zdravu demokraciji. Pritom nikad ne smijemo smetnuti s uma da su Izbori jedan od najvažnijih političkih procesa u demokratskim društvima. Naime, „Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem”, navodi se u članku 1. hrvatskog Ustava (Ustav Republike Hrvatske). U demokraciji izbori su od presudnog značaja, a izborno izvještavanje spada u najsloženije novinarske poslove i zadatke. Mediji pak, osobito široki spektar društvenih mreža i sve veći broj podcastaimaju posebnu ulogu u izbornom procesu.

Uloga američkih medija u predsjedničkim izborima

Pokazalo se da američki predsjednički izbori izazivaju najveću pozornost. Američki mediji igraju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mišljenja tijekom predsjedničkih izbora, djelujući kao glavni izvor informacija i utjecaja na birače. Njihova uloga može se podijeliti u nekoliko ključnih aspekata:

1. Izvještavanje o kandidatima i kampanjama

Mediji prate sve aspekte predsjedničke kampanje, uključujući izjave kandidata, političke debate, političke skupove i promjene u anketama. Kroz izvještaje i analize, mediji pomažu biračima da se informiraju o stavovima kandidata i njihovim platformama. Izbor tema o kojima mediji izvještavaju može utjecati na to kako birači percipiraju kandidate, što može oblikovati njihove odluke.

2. Debate i sučeljavanja

Predsjedničke debate, koje često emitiraju najveće televizijske mreže, igraju ključnu ulogu u oblikovanju mišljenja javnosti. Tijekom tih debata, kandidati imaju priliku predstaviti svoje politike širokoj publici, dok mediji analiziraju njihov učinak i ocjenjuju tko je bio uvjerljiviji.

3. Formiranje narativa (framing)

Način na koji mediji “uokviruju” vijesti – tj. kako predstavljaju određene događaje i teme – može značajno utjecati na percepciju birača. Na primjer, mediji mogu naglasiti određene aspekte kampanje, poput skandala ili ekonomskih pitanja, što može postati dominantna tema u javnosti.

4. Medijska pristranost

Pitanje pristranosti medija često je u središtu rasprava. Neki mediji imaju reputaciju da favoriziraju određenu političku stranu, bilo liberalnu (npr. CNN, MSNBC) ili konzervativnu (npr. Fox News). To može utjecati na način na koji određene publike doživljavaju kandidate, jer mediji s različitim političkim usmjerenjem često selektivno biraju vijesti i interpretacije događaja.

5. Društveni mediji

Uz tradicionalne medije, društveni mediji postali su ključna platforma za političku komunikaciju. Kandidati koriste Twitter, Facebook i druge platforme kako bi izravno komunicirali s biračima bez posredništva medija. Istovremeno, društveni mediji omogućuju brzo širenje informacija i dezinformacija, što može imati značajan utjecaj na izbore.

6. Ispitivanja javnog mnijenja i ankete

Mediji često objavljuju i analiziraju rezultate anketa, što može stvoriti percepciju o tome koji je kandidat “u vodstvu”. Ovo može utjecati na birače koji žele podržati “pobjednika” ili one koji odlučuju na temelju percipirane šanse kandidata za pobjedu.

7. Politički oglasi

Američki mediji, posebno televizija i digitalne platforme, služe i kao prostor za političke oglase. Kandidati i političke grupe troše ogromne svote novca na reklamne kampanje koje nastoje uvjeriti birače da glasaju za ili protiv određenih kandidata. Ovi oglasi često igraju na emocije, koristeći se i pozitivnim i negativnim kampanjama.

8. Provjera činjenica

Tijekom kampanja, mediji također igraju važnu ulogu u provjeri činjenica (fact-checking). Kako kandidati iznose tvrdnje i obećanja, mediji često analiziraju točnost tih izjava, što može utjecati na to kako birači percipiraju pouzdanost i vjerodostojnost kandidata.

Ukratko, američki mediji oblikuju i informiraju birače, djelujući kao posrednici između kandidata i javnosti. Njihova interpretacija i način prikazivanja kampanja mogu značajno utjecati na ishod izbora, čineći ih moćnim akterima u političkom procesu.

Uloga američkih medija u predsjedničkim izborima

Američki mediji igraju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mišljenja tijekom predsjedničkih izbora, djelujući kao glavni izvor informacija i utjecaja na birače. Njihova uloga može se podijeliti u nekoliko ključnih aspekata:

1. Izvještavanje o kandidatima i kampanjama

Mediji prate sve aspekte predsjedničke kampanje, uključujući izjave kandidata, političke debate, političke skupove i promjene u anketama. Kroz izvještaje i analize, mediji pomažu biračima da se informiraju o stavovima kandidata i njihovim platformama. Izbor tema o kojima mediji izvještavaju može utjecati na to kako birači percipiraju kandidate, što može oblikovati njihove odluke.

2. Debate i sučeljavanja

Predsjedničke debate, koje često emitiraju najveće televizijske mreže, igraju ključnu ulogu u oblikovanju mišljenja javnosti. Tijekom tih debata, kandidati imaju priliku predstaviti svoje politike širokoj publici, dok mediji analiziraju njihov učinak i ocjenjuju tko je bio uvjerljiviji.

3. Formiranje narativa (framing)

Način na koji mediji “uokviruju” vijesti – tj. kako predstavljaju određene događaje i teme – može značajno utjecati na percepciju birača. Na primjer, mediji mogu naglasiti određene aspekte kampanje, poput skandala ili ekonomskih pitanja, što može postati dominantna tema u javnosti.

4. Medijska pristranost

Pitanje pristranosti medija često je u središtu rasprava. Neki mediji imaju reputaciju da favoriziraju određenu političku stranu, bilo liberalnu (npr. CNN, MSNBC) ili konzervativnu (npr. Fox News). To može utjecati na način na koji određene publike doživljavaju kandidate, jer mediji s različitim političkim usmjerenjem često selektivno biraju vijesti i interpretacije događaja.

5. Društveni mediji

Uz tradicionalne medije, društveni mediji postali su ključna platforma za političku komunikaciju. Kandidati koriste Twitter, Facebook i druge platforme kako bi izravno komunicirali s biračima bez posredništva medija. Istovremeno, društveni mediji omogućuju brzo širenje informacija i dezinformacija, što može imati značajan utjecaj na izbore.

6. Ispitivanja javnog mnijenja i ankete

Mediji često objavljuju i analiziraju rezultate anketa, što može stvoriti percepciju o tome koji je kandidat “u vodstvu”. Ovo može utjecati na birače koji žele podržati “pobjednika” ili one koji odlučuju na temelju percipirane šanse kandidata za pobjedu.

7. Politički oglasi

Američki mediji, posebno televizija i digitalne platforme, služe i kao prostor za političke oglase. Kandidati i političke grupe troše ogromne svote novca na reklamne kampanje koje nastoje uvjeriti birače da glasaju za ili protiv određenih kandidata. Ovi oglasi često igraju na emocije, koristeći se i pozitivnim i negativnim kampanjama.

8. Provjera činjenica

Tijekom kampanja, mediji također igraju važnu ulogu u provjeri činjenica (fact-checking). Kako kandidati iznose tvrdnje i obećanja, mediji često analiziraju točnost tih izjava, što može utjecati na to kako birači percipiraju pouzdanost i vjerodostojnost kandidata.

Ukratko, američki mediji oblikuju i informiraju birače, djelujući kao posrednici između kandidata i javnosti. Njihova interpretacija i način prikazivanja kampanja mogu značajno utjecati na ishod izbora, čineći ih moćnim akterima u političkom procesu.

Neovisnost medija, neobjektivnost, političko svrstavanje

U SAD-u je vidljiv primjer gdje su novinari odlučili oglušiti se na temeljna načela i pravila novinarstva, osobito kad je riječ o novinarskoj etici. To se posebno odrazilo 2016,  nastavilo pri predsjedničkim izborima 2020, a ozbiljno prijeti  (u praksi se to već osjeća) da se demonstrira pri ovogodišnjim izborima. Doživljavamo i svojevrsni paradoks: dok dio  novinarske industrije odumire, neki mediji, posebice američki mainstream mediji, doživljavaju svoj procvat. Takva je situacija s medijskim organizacijama koje su uspjele monetizirati političku situaciju 2016. godine, a prvotno se tu misli na Fox News, CNN i MSNBC, te novine kao što su New York Times i Washington Post. Početkom predsjedničke kampanje 2016., predsjednik CBS-a rekao da tadašnja kampanja „možda nije dobra za Ameriku, ali je vraški dobra za CBS.“

U medijima se ta pojava i naziva „Trump bump“, a taj izraz se objašnjava kao „porast u broju čitatelja i gledanosti, temeljen na grozničavom interesu javnosti za Donalda Trumpa, koji su mediji poticali i iskorištavali“.  Medijima je glavni cilj bio prikazati manje poznate i vidljive informacije o Trumpu, a u slijepom navođenju svojim željama (ne)svjesno su američkom predsjedničkom kandidatu besplatno priuštili veliku medijsku izloženost od samih početaka njegove kandidature, a sebi su, tako, priuštili rast publike, Prema podacima The New York Timesa, Donald Trump je do ožujka 2016. dobio količinu medijskog oglasnog prostora čija je protuvrijednost oko dvije milijarde dolara, Hillary Clinton 746 milijuna dolara, a Bernie Sanders svega 321 milijun.

Sindrom „Trump bumpa“

Zbog Trumpovih medijskih i Twitter istupa, koji su imali određenu medijsku privlačnost, mediji kao što su New Yorker, Atlantic i Washington Post su udvostručili ili, čak i, utrostručili broj pretplatnika tijekom prve godine Trumpova predsjedništva. New York Times se ističe kao stvarni pokazatelj utjecaja tzv. Trump bumpa. U prvoj godini Trumpova vođenja države postigao rezultate kakvi su dotad bili neviđeni. Naime, na početku predsjedničke kampanje imali su tek nešto više od milijun pretplatnika za svoje vijesti u digitalnom izdanju. Do prosinca 2017. godine imali su 2,2 milijuna digitalnih pretplatnika, a do kolovoza 2020. godine je taj broj dosegao nevjerojatnih 4,4 milijuna, čime su postavili i svjetski rekord za broj digitalnih pretplatnika kad su u pitanju vijesti. Danas broj pretplatnika na digitana izdanja prelazi sedam milijuna.Televizija je također profitirala od Trump bumpa, pa je tako 2016. godina bila najprofitabilnija za CNN u cijeloj njegovoj povijesti.

Emisije i sadržaji koji su bili posvećeni pokrivanju Trumpove kandidature i predsjedništva doživjeli su značajno povećanje broja gledatelja. Izbornom krizom 2016. godine pod svjetlima medijskih reflektora našli su se stručnjaci i komentatori, koji primarno pripovijedaju, a ne informiraju. Kolumnisti i komentatori preuzeli su glavnu ulogu u novonastaloj medijskoj situaciji, zamijenivši pritom dosadašnje reportere i istraživačke novinare.  Andrey Mir (2020):  u svojoj knjizim Postjournalism and the Death of Newspapers. The Media After Trump: Manufacturing Anger and Polarization, sukladno Trumpovom poznatom sloganu iz predsjedničke kampanje „Make America great again“ (Učinimo Ameriku ponovo velikom), navodi da je Trump zapravo ponovo učinio američke mainstream medije velikima. Takozvani Trump bump doveo je i do povećanja broja prijava za studije novinarstva i, po njemu,  nijedan događaj u povijesti, osim ratova i revolucija, nije imao takav utjecaj na novinarstvo. Mediji u Americi, ili barem oni koji su uspjeli opstati u društvu u kojemu novinarstvo kao industrija izumire, uvelike su profitirali od svega što je, na bilo koji način, bilo povezano s Donaldom Trumpom. Kako su novinarske redakcije počele primjećivati rast u broju čitatelja, gledatelja, slušatelja i koliko to može utjecati na njihove prihode, tako su Donaldu Trumpu osiguravale sve više medijskog prostora, čime su, opet – svjesno ili ne, doprinijeli polarizaciji unutar SAD-a. Angrey Mir također navodi da su, nakon iznenađujućih rezultata izbora 2016. godine, upravo mainstream mediji uvelike doprinijeli Trumpovoj pobjedi svojim pokrivanjem svih tema vezanih uz njegov rad, dok su pomno pratili svaki postupak Hillary Clinton. Prema Miru, dio razloga za takav pristup je što Donalda Trumpa jednostavno nisu promatrali kao političara, pa se samim time nisu odveć obazirali na njegove političke i profesionalne ciljeve, a izjave i djelovanje Hillary Clinton analizirali su prema standardima watch-dog novinarstva. Pristup Trumpovoj kandidaturi kao infotainmentu te kao političkom novinarstvu kad je u pitanju Hillary Clinton, zapravo pomogao Donaldu Trumpu, a odmogao Clinton. Također tvrdi da su mediji pružali silni otpor Trumpovoj kandidaturi i trudili se da na poziciju predsjednika SAD-a bude postavljen bilo tko osim njega, dok su istovremeno  profitirali pokrivajući teme vezane uz njega, te da su tako svojim postupcima zašli u područje polarizacije i politizacije, udaljavajući se od novinarstva kao takvog.

Medijska politizacija u konzervativnim medijima nije predstavljala ništa novo, naprosto su profitirali od onoga što su i promovirali, ali liberalni su mediji svojim pristupom predsjedničkoj kampanji počeli zarađivati od glavne stvari protiv koje su se borili. Liberalni su se mediji, dakle, našli usred sukoba interesa.  2016. godine od sto najvećih novina u SAD-u samo dvoje su  podržavale Donalda Trumpa (Las Vegas Review-Journal i Florida Times-Union), a u kampanji Hillary Clinton podršku iskazala uredništva čak 57 novina. Četiri novinske redakcije nisu podržavale njezinu kampanju, ali su čitateljima otvoreno savjetovale glasanje prov Donalda Trumpa. Ovakav ishod izbornih rezultata drugom valu medijske polarizacije, koji je započeo sredinom 2010.-ih  Mir pripisuje povećanoj ulozi društvenih medija i interneta koji su postali dostupniji onima koji su, u pravilu, stariji, slabije educirani i manje progresivnih stajališta. Takve su prilike dovele do jačanja konzervativnih, desno orijentiranih i fundamentalističkih pokreta, odnosno do medijskog okruženja u kojemu je pobjeda Donalda Trumpa čak bila logičan slijed.

 Platformsko novinarstvo: društvene mreže kao produžetak tradicionalnih medija

Neupitan je utjecaj društvenih mreža, a primarno Twittera, na predsjedničke i druge političke, kampanje u Americi. Gotovo pa ne postoji političar koji ne koristi društvene mreže kako bi podijelio „svoje“ informacije. Prema istraživanju koje je proveo Tow Center for Digital Journalism, objavljenom u sklopu Columbia Journalism Reviewa, zamijećeno je da su tvrtke poput Facebooka, Snapchata, Google-a i Twittera  počele brzopotezno zauzimati uloge tradicionalnih izdavača. Navedene tvrtke imaju mogućnost kontrole sadržaja koji publika vidi, te mogu i same utjecati na oblik novinarstva koji se razvija. Svojim su istraživanjem došli do zaključka da je natjecanje između različitih platformi dovelo do povećanja medijske publike, ali pred redakcijama se svejedno nalaze isti problemi kao i prije – povrat sredstava koja ulažu u oglašavanje, nedovoljna količina dostupnih podataka o publici te migracije oglašivačkih prihoda. Nadalje, platforme se same po sebi koriste za oblikovanje novinarstva poticanjem korištenja pojedinih sredstava za stvaranje sadržaja koja inače ne bi nužno bila u upotrebi, kao što su video javljanja uživo i specifični dizajni prilagođeni određenim platformama.  

Tow centar je naknadno proveo i objavio i opsežno višegodišnje istraživanje o odnosu između velikih tehnoloških tvrtki i novinarstva. Rezultati koje su objavili 2018. godine kombinacija su dvogodišnjih podataka, preko stotine intervjua s novinarima i vodećim ljudima na platformama. Navedenim su istraživanjem došli do nekoliko zaključaka koja su se svakako isticala među silnim dobivenim podatcima. Naime, čak 86% ispitanih novinara smatralo je da su društvene mreže doprinijele smanjenju povjerenja u novinarstvo. Takav je postotak iznenađujući, jer novinari čvrsto vjeruju da su svoje izvještavanje i sadržaj prilagodili društvenim mrežama. Nadalje, čak polovica ispitanika smatra da je platformsko novinarstvo ojačalo njihov odnos s publikom, a više od polovice vjeruje da bi takve platforme ujedno trebale i preuzeti dio financiranja samoga novinarstva kao svoj zadatak pretežno orijentirali na Facebook, Twitter i Apple News.

Nushin Rashidian, profesor na Columbia Journalism School, tvrdi da su Platforme  svakako utjecale i na sam oblik i sadržaj koji se objavljuje, bilo to direktno financijski ili na druge, indirektnije načine. Lažne vijesti, ili popularnije – fake news, u modernom se medijskom diskursu nerijetko veže upravo uz političku scenu Sjedinjenih Američkih Država.. Columbia Journalism Review (2017) je objavio analizu prikupljenih podataka o predsjedničkim izborima 2016. U analizi su naveli da je unutar mjesec dana od početka Trumpovog predsjedništva The Washington Post promijenio svoj moto u „Demokracija umire u tami“, dok je The New York Times lansirao kampanju kojom su pokušali ukazati na sva lica istine. U ovome su izvještaju spomenuli i BuzzFeedov članak u kojem je objavljeno da je 20 najdjeljenijih članaka tijekom zadnja tri mjeseca predsjedničke kampanje temeljeno na lažnim vijestima nadmašilo 20 istinitih članaka objavljenih u istome razdoblju. Stručnjaci su složni – problematici oko lažnih vijesti i dezinformacija mora se pristupiti ozbiljno. No isto tako slažu se i oko toga da je količina „zasluga“ koje se pridaju lažnim vijestima i utjecaja koji im se pripisuje prevelika. Lažne vijesti nastaju na demokratskim temeljima slobode govora i izražavanja, ali se iza njih krije nedemokratska tendencija ka usmjeravanju građana željenim ishodima. Naime, stvaranjem stavova na temelju neobjektivnih informacija i neistina, građani pri prakticiranju svojih demokratskih prava idu linijom koja je unaprijed predodređena, odnosno stvara se privid slobode izbora.

Gubitak povjerenja u medije

Pew Research Center objavio je u siječnju 2022. godine video naslovljen „Trust in America: Do Americans trust the news media?“ („Povjerenje u Americi: Vjeruju li Amerikanci novinarstvu?“). U njemu su predstavljani rezultati provedenog istraživanja na temu povjerenja koje Amerikanci iskazuju kad su u pitanju mediji, a iz rezultata se da zaključiti da se razina povjerenja smanjuje te da ljudi sve manje vjeruju institucijama, među kojima i samim medijima. Novinarstvo se, kao struka, promijenilo u mnoštvu područja, a u nekima je ta promjena izrazito uočljiva. Način na koji ljudi danas primaju informacije značajno se razlikuje od onoga kako je to bilo prije 10 ili 20 godina, pa je tako primjetan i porast u online konzumaciji vijesti, koja je zamijenila nekoć predvodeći oblik – televizijsko izvještavanje. Prateći takvo tržište, promijenio se i poslovni model unutar same novinarske industrije, te se redakcije sve više okreću prihodima koje im osigurava digitalno oglašavanje. Nadalje, može se primijetiti da se, kad je u pitanju SAD, republikanci i demokrati okreću vrlo različitim izvorima informacija. Kao četvrti primjer promjene novinarstva navode razvoj i pojavu dezinformacija, koje predstavljaju velik izazov američkom društvu i stvaraju dodatnu zbunjenost među publikom. Publika je vrlo često podijeljena, i na pitanje vjeruje li medijima, ili olako odgovara s jednostavnim „ne“ ili pruža detaljniji odgovor kao što je „da, ali samo određenim izvorima“, navode iz američkog istraživačkog centra Pew u svome istraživanju. Lee Rainie, voditelj grupe za istraživanje interneta i tehnologije u istraživačkom centru Pew, tvrdi da ljudi, unatoč velikoj količini izvora kojima vjeruju, i dalje ne vjeruju u instituciju medija niti ju smatraju dovoljno pouzdanom, no Amerikanci danas više ne vjeruju ni jedni  drugima kao što su nekoć. Stoga se publika često vraća izvorima koji se slažu s njihovim stajalištima, a na medijima je da nađu način kako prikazati istinu. Amerikanci žele znati sve što se događa i pri tome im treba pomoć, a novinarov je zadatak pomoći u rješavanju tih problema.

SAD – Rodočelnik promjena u načinu ponašanja medija

ZAKLJUČAK. Nakon upoznavanja s temeljnim pojmovima demokracije, medija, watchdog i agenda setting teorija, provedena je kratka analiza međuodnosa medija i demokracije. Izbori su jedan od temeljnih demokratskih političkih procesa, a izborno je izvještavanje jedan od najsloženijih novinarskih zadataka. Novinari bi trebali poštivati niz pravila pri takvome izvještavanju, no Mir u svojoj knjizi ukazuje da tijekom predsjedničkih izbora u SAD-u 2016. godine ipak nije bilo tako. Mediji su ispred poštivanja pravila stavili profit te su svojim načinom izvještavanja (ne)svjesno potpomogli kandidaturu Donalda Trumpa, omogućavajući mu besplatan medijski prostor. Takav pristup izborima i predsjedničkim ozbiljno ugrožava objektinost, nepristranost i etičke norme slobodnog novinarstva.

Posvetili smo više prostora promjenama u načinu ponašanja medija i novinara u SAD-u, stavljajući naglasak na izbore 2016. (koji su  još drastičnije došli do izražaja na izborima 2020. i, posebno, u eri zamaha predsjedničkih  izbora 2024.) jer su oni bitno utjecali na sve važnije izborne utakmice u svijetu. Dale su svim izborima, posebno predsjedničkim, novu dimenziju i,vrlo često ugrozile osnovne postulate demokracije i etičkog novinarstva. Mnoge od tih pojavnosti prisutne su i na hrvatskom medijskom prostoru, što upućuje na opasnosti i zamke takvih pristupa.