Svi smo to primijetili… Glavni mediji (tzv. mainstream mediji) već duže su vrijeme nalik jedni drugima. Djeluju po istom ključu. Njihov sadržaj diktiraju njihovi nadređeni koji su najobičnije marionete velikih igrača koji uporno žele upravljati ovim svijetom. Sve manje ljudi želi pratiti takve naručene i plaćene sadržaje.

Upravo zato su im potkupljivi mediji toliko bitni. Njih zanimaju samo ovisni mediji. Putem njih indoktriniraju mase. A neovisni iliti alternativni mediji koji ljudima nude alternativu i drugačiji pogled na svijet od onog koji nam je svima nametnut, su im kamen spoticanja kojeg se pod svaku cijenu žele riješiti. Medijski prostor bliske budućnosti, ako je vjerovati moćnicima i njihovim sumanutim zakonima o medijima, bit će rezerviran samo za one medije koji će biti spremni na ovisnost i poslušnost. Neovisne, slobodne medijske glasove globalni moćnici žele pod svaku cijenu ugasiti.

Kako to wannabe svjetski vladari planiraju zavladati svijetom? To planiraju učiniti putem svoje uske suradnje s cenzorima koje licemjerno nazivaju ‘provjeravateljima činjenica’ koji te iste činjenice izvrću kako god im paše – s ciljem etiketiranja nekog sadržaja etiketom dezinformacije ili netočne informacije.

Europski akt o slobodi medija pokazao je svo licemjerje Europske unije. Ima li ičeg licemjernijeg od toga da zakonsko utemeljivanje ropstva i krajnje neslobode javnog djelovanja i izjašnjavanja nazivaju aktom slobode? Jer, kao što znamo – glavni saveznik europskim borcima za slobodu medija bit će nitko drugi nego cenzori.

Što čine moćnici? Moćnici se poigravaju s javnošću nazivljem, radeći iz svih nas budale. Licemjerno cenzore nazivaju ‘provjeravateljima činjenica’ i još licemjernije svoje zakone kojima otvoreno i nedvojbeno žele ugušiti slobodu medija nazivaju ‘aktima o slobodi medija’.

Vladajućoj klasi je samo bitno da nešto nazovu nekim benignim imenom kako bi mogli nastaviti ubijati svaki tračak slobode koji još postoji na ovome svijetu. Moramo se upitati – kakvu nam to slobodu mogu pripremati ljudi koji su plaćeni da guše svaku moguću slobodu? Zar se sloboda medija gradi ulaganjem ogromnih sredstava nekakvim organizacijama koje uništavaju neovisne medije, nazivajući sebe ‘provjeravateljima činjenica’.

Zar su ljudi toliko slijepi da ne vide kako je cijeli svijet uvučen u igru skrivača i to najobičnijim nazivljem? Naravno da nisu. Mnogi koji su to bili, već su progledali. Samo zato što se nešto zove ‘akt o slobodi medija’ ne znači da on to doista jest. Naprotiv. Obično je nešto upravo suprotno svome nazivu pa bi se taj akt slobodno mogao zvati Akt o gušenju slobode medija.

Samo zato što se neka organizacija nominalno bavi ‘provjeravanjem činjenica’ ne znači da je to uistinu tako. Upravo suprotno – te se organizacije bave izvrtanjem činjenica i traženjem bilo kakvih trivijalnih (dez)informacija kojima će istinu proglasiti neistinom.

Svi ti smiješni nazivi organizacija i zakona, sve je to samo varka, samo krinka pod kojom se kriju mračni planovi za izgradnju novog surovog svijeta punog okova, nadzornih kamera, globalnih zakona i svih mogućih alata za porobljavanje cjelokupnog čovječanstva. Zadani narativ bit će jedini kojemu će biti dozvoljeno da se pojavi u medijskom prostoru, ako se to uopće više može nazvati medijskim prostorom. Virtualni svijet pretvorio se u digitalni zatvor. U tom prostoru svakim je danom sve manje slobode i sve više okova.

Ova pandemija je totalno raskrinkala tobožnju demokraciju. Pokazala je njeno pravo lice koje nije nimalo lijepo. Samo zato što je netko nešto nazvao pandemijom ne mora uopće značiti da se radilo o pandemiji. Možda se samo radilo o velikom sajmu za prodaju farmaceutskih proizvoda vrlo upitne kvalitete. Pitajmo se i nemojmo se prestati pitati. Imamo pravo preispitivati sve što se oko nas događa.  Imamo pravo sumnjati da smo prevareni. Ne smijemo uzimati zdravo za gotovo sve ono što nam govore mediji koji to u biti nisu, već se samo tako zovu. O čemu god da se radi – pandemijama, ratovima, prirodnim katastrofama, upitajmo se samo – tko od svega toga najviše profitira i sve će nam biti jasno.

Kada smo se preko noći susreli s idiotskim represivnim mjerama i obilježavanjem ljudi kao stoke, sa sramotnom diskriminacijom i segregacijom novog doba, nismo se baš previše iznenadili, niti razočarali, jer kao da smo znali da je sve ionako bila umilna laž kojom su nam veliki demokrati godinama mazali oči kako bismo svi poželjeli biti ‘slobodni’. Divne li slobode. Ah, bolje je ne misliti na to kako je vladajućima lako manipulirati ljudima putem tzv. medija.

Pandemija je vladajućima dala vjetar u leđa, jer je razina poslušnosti populacije doista bila na visokoj razini, čast iznimkama (zemljama koje su se otvoreno suprotstavile vladajućim silama i odbile im poslušnost) pa sad smišljaju nove radosti i tobože ugodna iznenađenja (čitaj: opakosti) kojima će nam uljepšati živote. Učinit će sve da svijet kakvog smo poznavali nestane s lica zemlje i utemelje novo-normalni (čitaj: nenormalan i izopačen) svijet. A svi smo mi tu da ga, ako ikako možemo, pokušamo sačuvati što normalnijim, ukazujući na sve te izopačenosti novog normalnog.

Interesantno je kako se vladajuće klase od pamtivijeka vole poigravati tom slobodom kao nekim glavnim lažnim obećanjem kojim mažu ljudima oči kako bi im se uvukli pod kožu. Da. Teško je vjerovati ljudima koji se žele dokopati vlasti, jer se najčešće služe slatkim lažima i lažnim obećanjima.

Uopće me ne čudi da ljudi sve manje žele pratiti mainstream medije koji su svi jedan nalik drugom, jer djeluju po diktatu svojih nadređenih šireći propagandu njihovih naredbodavaca. Nije im u interesu informirati javnost o svijetu u kojem živimo, već upravo suprotno – dezinformirati i indoktrinirati javnost i ponuditi javnosti onu sliku svijeta koju diktiraju samoizabrani vladari svijeta, oslanjajući se na svoju (ne)moć (op.a. – njihova težnja moći otkriva njihovu unutarnju slabost) koja se temelji na pomno osmišljenim društvenim razlikama i otuđenju izniklom u postmodernom društvu, nametnutim ideološkim sukobima i izmišljenim ratovima kao velikim sajmovima za rasprodaju oružja.

Mainstream mediji nemaju budućnost, jer se više niti ne mogu zvati medijima. Otišli su predaleko u svojoj vjernoj poslušnosti globalnoj eliti i pretvorili se u sve ono što mediji nisu. To nisu mediji, već PR službe vladajuće klase. Za tzv. mainstream medije postoji samo zadani narativ. Ponašaju se kao hipnotizirani zombiji. A svi ostali koji se usuđuju vjerovati u slobodu medija osuđeni su na cenzuru koja se više niti ne krije. Neka se samo netko usudi misliti i govoriti nešto protivno zadanom narativu, odmah će njegov ili njezin glas biti utišan i ugušen, njegove riječi obrisane i zamračene.

Demokracija je napokon pokazala svoje pravo lice ili bolje reći licemjerje. I neka je. Sad bar znamo na čemu smo i što sve možemo očekivati od moćnika. Ne vjerujmo nazivlju i parolama kojima nas zapljuskuje globalna elita, gledajući nas u oči i lažući nam čim zine. Nije zlato sve što sja. Nije doba slijepog vjerovanja vladarima, već doba u kojem smo primorani propitivati svaku njihovu riječ i potez. Oni su spremni na sve. Nazvat će nešto lijekom, a zapravo će se raditi o otrovu. Sve je moguće. Nikad ne znaš u kojoj se bočici krije otrov. Zato, hodajmo oprezno kroz tu suvremenu džunglu.

Idemo dalje, u borbu za bolji svijet, unatoč svim zamkama koje ovaj svijet priprema za nas, jer nismo i ne želimo biti ovisni ni o kome. Nije u šoldima sve, kako kaže pjesma. Ima nešto i u činjenici da samim svojim postojanjem prkosiš slijepoj poslušnosti i pokornosti zakonima čiji su nazivi u velikoj kontradikciji s njihovim sadržajem, da ne kažem – potpuno suprotni tom istom sadržaju. Zar smo tako naivni da ćemo povjerovati najobičnijem nazivlju? Ovo je svijet iskrivljenih ogledala, ne zaboravimo to. Ništa nije onako kako nam se čini da jest (odnosno kako bi netko htio da nam se čini da jest) niti onako kako se naziva (odnosno kako netko to s jasnom namjerom naziva). Nad svime što postoji i čime smo okruženi je znak upitnika… Ti upitnici smo svi mi. Imamo se pravo pitati. I nastavit ćemo se pitati. Upitnici su naše pravo koje nam moćnici neće nikada oduzeti.