- Ines Knežević
- Arhiva portala Epoha
U 1. stoljeću, znanje se prenosilo isključivo usmeno i učitelji su učenicima prenosili mudrost kroz razgovore i osobno iskustvo. Učenik je upijao znanje promatrajući, šuteći i slušajući.
Tijekom srednjeg vijeka, mudrost se često skrivala u samostanima ili mističnim redovima. Znanje se čuvalo u simbolima, rukopisima i molitvenim praksama. U to vrijeme znanje nije bilo dostupno svima nego samo odabranima.
U 19. stoljeću imamo prve objavljene knjige i pisana riječ postaje sve više sredstvo prenošenja korisnog znanja. U 20. stoljeću dolazi do velike ekspanzije. Knjige, seminari, razne škole za različite vještine i hobije omogućuju širenje znanja svima koji ga traže. U to doba ljudi masovno traže odgovore, prenositelji znanja postaju učitelji za široku publiku, a znanje se dijeli kroz predavanja, kasete, radio emisije i razne tekstove.
Početkom interneta sve se mijenja. Znanje postaje dostupno svakome, u svakom trenutku i to besplatno bez kupovine knjige ili kasete i bez upisa u školu. Razne knjige o znanosti, duhovnosti, psihologiji i svim ostalim temama po želji čitatelja, razni mudri uvidi, znanja iz praktičnih vještina, kuhinjski recepti, sve je to moguće pronaći online.
Učitelji iz raznih oblasti znanja postaju prisutni kroz ekrane i znanje dostupno preko klika. No, više nego ikada, postaje važno imati unutarnji kompas. Jer količina znanja više ne jamči mudrost, jer se u gomili tog materijala počelo širiti i iskrivljeno znanje i poluistine pa sve do laži. Blago rečeno, nije rijetkost da nam takve laži plasiraju nositelji vlasti i sustava, jer je sustav vrlo brzo shvatio koju moć uvjeravanja i usmjeravanja mišljenja imaju mediji.
Internet može biti izuzetno koristan, jer nam omogućuje pristup gotovo neograničenoj količini informacija. To je moćan alat za širenje znanja i međusobno povezivanje ljudi diljem svijeta. Međutim, u moru pravog i lažnog sadržaja, ljudima postaje sve teže prepoznati istinu, jer i malo prepravljena istina više nije istina nego toksična laž koja usmjerava ljude u krivom pravcu.
Ljudska pohlepa i želja za manipulacijom uništile su moderan način komunikacije. Ta neizmjerna želja za manipulacijom skoro je kompletno otupila za prijenos istine i znanja i pretvorila ga u teatar iluzije, što je dovelo do toga da prava istina i znanje postanu ponovo rijetko dostupni i skriveni kao u staro doba kada je samo nekolicina sretnika ili odabranih imalo pristup pravom znanju.
I kako spriječiti to? Kako se vratiti istini? Ljudi trebaju prestati biti samo pasivni konzumenti informacija, jer tako postaju samo nositelji toksičnog vala straha, panike, mržnje i podjele koje te informacije programirano prenose.
Ako stalno objavljujete crnilo, najavljujete apokalipsu i kraj – vi ustvari radite za sustav i to besplatno. Možda mislite da ste korisni i da budite ljude, ali prava stvarnost je da ste vi ustvari matriks volonter. Ako se vaše objave ne razlikuju od MSM medija i širite iste emocije i istu paniku kao i oni – u čemu je onda razlika između njih i vas?
Pozvati ljude na oprez i otkriti im neke stvari je korisno i dobro, ali ako vaša objava ne sadrži rješenje ili barem ohrabrenje, onda ste vi samo prijenosnik niskih vibracija koje gase, a ne bude svijest. Izoštrite svoj alat da siječete laž, a ne da je samo izlažete.
Ljudi s darom komunikacije bi se trebali više usredotočiti na dijeljenje korisnih, pozitivnih i praktičnih savjeta koji donose rast i iscjeljenje. Važno je izbjegavati širenje negativnosti, straha, mržnje i niskih strasti koje samo dodatno raspršuju energiju i odvlače od unutarnjeg mira i svjetla.
Internet može biti svjetionik mudrosti, ali i more buke i izbor je na svakom pojedincu da svojim riječima i djelima doprinese svijetu kao boljim mjestom. Ako imate nešto korisno, praktično ili mudro za podijeliti, ne ustručavajte se! Mnogim ljudima vaša će riječ biti svjetlo i podrška na njihovu putu i bit će vam zahvalni.
Najavljivanje apokalipse nije jedina stvar koju možete dijeliti. Pohvalite se ako vam usjev uspije, podijelite kuhinjski recept, slike s izleta prirodom, staru medicinu, mudre izreke, dobre trenutke u druženju. Možda neko znanje koje vi imate i smatrate ga nebitnim spasi jednog dana nekom drugom život. Nikad se ne zna kad će nam što zatrebati. Onima koji i ne objavljuju, poručujem – ohrabrite se. Možda vaš glas zasvijetli u mraku kad se najmanje nadate.
Niste vi samo mali i ugroženi koji se moraju samo bojati. To vam je sustav rekao da vas drži u svom kalupu. Vi imate snagu nepobjedive vojske koja sve može srušiti onog trenutka kad poželite biti slobodni od njihove manipulacije. Samo ih prestanite hraniti. Izgladnite ih! Zadržite dostojanstvo. Ostanite svoji. Na svojem valu, a ne na njihovom.
Pročitajte što imaju za reći i budite spremni i budni, ali živite svoj život, a ne život koji vam oni programiraju. Savjeti, solidarnost, nesebičnost, otvorenost dijeljenju, udruživanje, podučavanje jedno drugog, šale i vedar ton su put prema slobodi. Ako mađioničar nema publiku, kome će pokazivati svoje trikove? Nikome, otići će praznih džepova.
Kada svi osvijestimo da nismo jedan subjekt u centru, a svi drugi su objekti i kada se shvati da nije cilj samo sebe usrećiti, tek onda ćete moći izaći iz matrice, jer njen program više neće biti u skladu s vama. Dok to ne učinite, u programu ste koji vodi u propast.
„Tko drugima svjetlo pali i sam će put jasnije vidjeti.“ (mudrost Bude)
