Swinton je razvio neviđeno gnušanje prema ropstvu dok je živio u Charlestonu u Južnoj Karolini. Preselio se u New York City 1857. godine gdje je započeo studij medicine. Swinton je također radio kao slobodni novinar, jer ga je novinarstvo oduvijek intrigiralo, a Henry J. Raymond ga je 1860. godine imenovao šefom uredništva New York Timesa. Swinton je imao liberalne poglede i bio je veliki pristaša Abrahama Lincolna te je opsežno pisao o Američkom građanskom ratu. No, nakon jednog desetljeća, Swinton je napustio novine 1870. godine.

Swinton se jako zanimao za rastući sindikalni pokret i prema jednom izvoru, tijekom sljedećih nekoliko godina “bio je zauzet kao govornik i pisac, zalažući se za prava siromašnih i potlačenih”. Godine 1874. Industrijska politička stranka izabrala ga je za kandidata za gradonačelnika. Swinton je dobio vrlo malo glasova, ali je kasnije tvrdio da je to bio dio propagandne kampanje, a ne ozbiljan pokušaj osvajanja vlasti.

Godine 1875. Swinton se vratio novinarstvu te se zaposlio u New York Sunu. Nastavio je s kampanjom za prava organiziranog rada i 1877. godine dao je podršku Bratstvu lokomotivskih ložača u njihovoj borbi za bolje radne uvjete i plaće.

Godine 1880. Swinton je bio pozvan da kao bivši glavni urednik New York Timesa govori na skupu novinara u New Yorku o slobodi tiska. Taj njegov po mnogima kontroverzni govor nije zaboravljen ni do današnjih dana. Ne bez razloga. Razbjesnio je tada svoje kolege novinare govoreći jasno i glasno te krajnje sarkastično što misli o novinarstvu kao takvom:

“Ne postoji takva stvar, u ovoj fazi svjetske povijesti u Americi, kao što je neovisni tisak. Vi to znate i ja to znam. Ne postoji nitko od vas koji se usuđuje pisanjem iskazati svoja iskrena mišljenja i stajališta, a sve i da netko ima za to hrabrosti, unaprijed zna da se to nikada ne bi pojavilo u tisku.

Mene svaki tjedan plaćaju da skrivam svoje vlastito iskreno mišljenje, odnosno da ga ne objavljujem u novinama s kojima sam povezan. I vama drugi isplaćuju slične plaće za slične stvari i bilo koji od vas koji bi bio tako lud napisati svoje vlastito iskreno mišljenje, našao bi se na ulicama u potrazi za drugim poslom.

Kada bih ja objavio svoje vlastito iskreno mišljenje u svojim novinama, u roku od dvadeset i četiri sata izgubio bih posao. Posao novinara je da uništava istinu, da otvoreno laže, da izopačuje, omalovažava, ocrnjuje te da se ulizuje bogatašima koji ga plaćaju, padajući pred njima na koljena i prodavajući samim time i sebe, i svoju zemlju i sav ljudski rod za koru kruha iliti za ‘kruh svagdašnji’ (čitaj: kako bi preživio, op.ur.).

I vi to svi znate. I ja to znam. Svi mi znamo koliko je apsurdno ovo nazivati neovisnim tiskom. Mi smo alati i sluge bogatih ljudi koji su skriveni iza pozornice. Mi smo lutke koje plešu onako kako oni sviraju ili vuku konce. Oni povlače konce, a mi plešemo. Naši talenti, naše mogućnosti i naši životi u vlasništvu su drugih ljudi. Mi smo intelektualne prostitutke.“

Godine 1883. Swinton je osnovao vlastite novine, John Swinton’s Paper. Međutim, prodaja je bila loša i prema New York Timesu: “To su bile četiri godine teške borbe. To mu je dalo priliku da proširi svoje ideje o društvenim i industrijskim pitanjima. Bio je na strani masa, ali njegov list je ugašen zbog nedostatka njihove podrške.”

Tijekom općinske kampanje 1887. godine bio je kandidat Progresivne laburističke stranke za senatora iz Sedmog okruga. Iako je poražen, “dobio je jako veliki broj glasova”.

Swinton je bio velika podrška Eugeneu Debsu. Godine 1894. Swinton je tvrdio da je Debs kao govornik usporediv s Abrahamom Lincolnom: “Činilo mi se da su oba čovjeka prožeta istim duhom. Obojica su mi se činila kao ljudi zdrava rasuđivanja, razuma, ozbiljnosti i moći. Obojica su mi se činila kao ljudi slobodne, visoke, prave i velikodušne muškosti.”

Swinton je bio autor nekoliko pamfleta uključujući New Issue: the Chinese American Question (1870), Eulogy on Henry J. Raymond (1870), John Swinton’s Travels (1880) i Oration on John Brown (1881).

John Swinton je preminuo 15. prosinca 1901. godine. U njegovoj osmrtnici, New York Times je tvrdio: “Nikada se nije bojao govoriti ono u što je vjerovao hrabro i bezrezervno… Hvalio se time da nikada, bez obzira na ideje i stavove svojih poslodavaca, nije napisao niti jednu rečenicu suprotnu svojim iskrenim uvjerenjima… Kao čovjek originalnih ideja i slobodan od zapreka konvencionalnosti, Swinton je imao mnogo obožavatelja, čak i među onima čija su uvjerenja bila u potpunosti suprotna njegovim vlastitim .”

Slobodouman i hrabar kakav je bio, Swinton je sebe cijeloga života, unatoč preprekama kojih je bio svjestan kada govorimo o ‘slobodnom novinarstvu’ ipak smatrao slobodnim čovjekom, o čemu najbolje govori njegov osobni stav o čovjekovoj slobodi: „Slobodan je onaj čovjek koji nema ništa osim samoga sebe i pri tome se ne boji to izgubiti.“ 

Izvor: Spartacus Educational