Vladina je “moralna dužnost” eutanazirati “beskorisne građane” društva, poput onih koji pate od mentalnih bolesti, navodi se u šokantnom članku New York Timesa.
Priča “Medicinska pomoć pri umiranju ne bi trebala isključivati mentalnu bolest”, koju je napisao kanadski eugeničar Clancy Martin, počinje autorovim opisom njegovih brojnih osobnih pokušaja samoubojstva dok je bio maloljetnik.
„Moj prvi pokušaj da se ubijem bio je kada sam bio dete. Pokušao sam ponovo kao tinejdžer; kao odrasla osoba, više puta sam pokušavao da se ubijem i na različite načine“, kaže on.
“Pa ipak, kao 55-godišnji bijelac (pripadnik jedne od američkih skupina s najvećim rizikom od samoubojstva) i sretno oženjen otac petero djece, zahvalan sam što nisam sposoban da se ubijem”, dodaje.
Breitbart.com izvještava: Martin, koji radi kao profesor filozofije na Sveučilištu Missouri u Kansas Cityju, izrazio je svoje uvjerenje da se “gotovo svako samoubojstvo može spriječiti, uključujući i moje, uz pristup dobrim bihevioralnim zdravstvenim sustavima.”
„Razgovarao sam sa mnogim, mnogim ljudima ’na ivici‘“, dodao je on.
Kao Kanađanin, Martin napominje da odrasle osobe koje ispunjavaju uvjete na Velikom bijelom sjeveru imaju zakonsko pravo zatražiti medicinsku pomoć u umiranju (MAID).
Usvajanje takvog zakona – koji se “širi” na mnoge druge zemlje i okruge – opisuje kao “moralni napredak”.
“Kada je osoba u nesnosnoj fizičkoj agoniji, pati od neizlječive bolesti, a smrt je blizu, sigurno je suosjećajno pomoći da se bol zaustavi, ako osoba tako odluči”, piše.
Zatim ističe trenutnu debatu u Kanadi oko uključivanja u MAID onih koji „žive sa teškom, neizlečivom mentalnom bolešću“ – što je deo zakona koji bi trebalo da stupi na snagu sledeće godine.
Začudo, unatoč tome što Martin priznaje da su “mnogi ljudi koji žele okončati svoje živote zbog intenzivne mentalne patnje kasnije zahvalni za svoje živote kada trenutak ili pokušaj samoubojstva prođe”, on i dalje podržava potpomognuto samoubojstvo za one koji pate od mentalnih bolesti.
“Moglo bi se očekivati da bih se kao netko tko je nekoliko puta pokušao samoubojstvo, a ipak je sretan što je živ, protivio eutanaziji iz psihijatrijskih razloga”, piše. “Ali vjerujem da bi ljudi trebali imati ovo pravo zbog moje bliskosti sa samoubojstvom.”
Iako zahtjeve za eutanaziju iz psihijatrijskih razloga treba tretirati s “posebnom pažnjom” zbog naše nesigurnosti u pogledu psihičke patnje, Martin inzistira na tome da je nedostatak jasnoće “zapravo razlog za podupiranje razborite politike potpomognutog samoubojstva za barem neke psihijatrijske slučajeve .”
“Kada ljudi očajnički traže olakšanje od patnje koju ne razumijemo dovoljno dobro da bismo je učinkovito liječili, davanje prave i profesionalne medicinske pomoći da okončaju tu bijedu brine za njih”, piše.
Također napominje da je velika depresija “jedna od najčešćih psihijatrijskih dijagnoza kod suicidalnih ljudi, a otprilike dvije trećine ljudi koji umru zbog samoubojstva su depresivni u trenutku smrti.”
Martin predlaže da bi uključivanje suicidalne osobe u okruženje za bihevioralno zdravlje koje nudi raznovrsnu pomoć “moglo dovesti do preispitivanja želje za smrću.”
“Prekidanjem ili kompliciranjem uobičajenih obrazaca kroničnih suicidalnih ideja, izgledi za pomoć putem MAID-a mogu paradoksalno olakšati potrebu za okončanjem vlastitog života”, piše on, dodajući da dok se zahtjev razmatra, osoba može imati koristi od “liječenja i razmišljanja .”
Osim toga, tvrdi on, “znanje da postoji izlaz može ublažiti zastrašujuću klaustrofobiju koja je toliko uobičajena za suicidalne ljude poput mene i općenito za ljude s akutnom patnjom.
Prema Martinu, kada se ljudima da pravo da počine samoubojstvo uz pomoć liječnika, “mogu izabrati da ga ne iskoriste”.
„Ljudima treba dati pravo na ovu pomoć“, tvrdi on. „Iz toga ne sledi da će oni iskoristiti to pravo“.
“Ako smo voljni pomoći ljudima da okončaju njihovu fizičku patnju pomažući im da umru, možemo li im čiste savjesti uskratiti tu pomoć za njihovu duševnu patnju?”, pita on.
Pozivajući na “mudre propise”, “stručne savjete” i “najbolje” medicinske informacije, Martin priznaje da je potreban oprez.
“Suicidal people suffering from psychological torture should have the right to consult a medical expert about medical assistance in taking their own lives,” writes Clancy Martin, “and be given that assistance if their need is justified.” https://t.co/V0aE2e5U60
— New York Times Opinion (@nytopinion) April 21, 2023
“Moraju li Kanada i druge zemlje sa sličnim politikama koje dopuštaju MAID na psihijatrijskoj osnovi, poput Belgije i Nizozemske, nastaviti s najvećom pažnjom, uz savjete odgovarajućih zdravstvenih i etičkih stručnjaka?” Naravno”, piše on.
„Da li treba da budemo posebno oprezni kada su u pitanju slučajevi koji uključuju bilo koga o čijem informisanom pristanku imamo zabrinutost, kao što su maloletnici ili invalidi? Naravno“, dodaje on. „Ali ovako mora da se odvija svaka prosvetljena zdravstvena politika“.
Autor zaključuje zahtjevom da se osobama koje trpe psihičku torturu omogući “pravo na savjetovanje s medicinskim stručnjakom o medicinskoj pomoći pri oduzimanju života te da im se takva pomoć pruži ako je njihova potreba opravdana”, dodajući da pojedinci koji pokušaju sebi okončati život neovisno o tome, da je “puno gore, a događa se svaki dan”.
Kao odgovor, mnogi su izrazili ogorčenje zbog „nezavisnog“ eseja.
„Čućemo ovakve priče sve više i više i važno je da se ne navikavamo na to“, napisala je urednica Bria Sandford. “To je zlo, čak i ako se misli da je dobrota”.
„Potpuno neobičan članak“, napisao je jedan korisnik Tvitera.
“Samo pričekajte dok ne prijeđu s ‘pomozimo osobama s mentalnim bolestima da okončaju svoje živote’, što je samo po sebi užasno, na ‘možda bismo jednostavno trebali eutanazirati osobe s mentalnim bolestima, koje sada općenito definiramo kao bilo koga tko nije cis i ravno.'”, napisao je drugi korisnik.
“2023. je godina i netko u New York Timesu kaže da bi osobe s lošim mentalnim zdravljem trebale imati pristup eutanaziji”, napisao je drugi korisnik Twittera.
„Jesu li ljudi poludjeli? Trebali bismo pomoći u liječenju ljudi s mentalnim bolestima kako bi postali zdravi”, dodao je korisnik.
“Tako je zastrašujuće čitati ovo u Timesu. “Martin se ne bavi brojnim izvješćima da su uskraćivanje medicinske skrbi i loš tretman u Kanadi rezultirali eutanazijom ljudi”, napisao je jedan korisnik.
“Što je sa zagovaranjem boljeg liječenja, umjesto ubijanja pacijenata?” upitao je korisnik.
„NYT Liberalizam: Molimo vas da umrete umesto da mi plaćamo za vaše mentalno zdravlje” napisao je još jedan.
Nakon legalizacije potpomognutog samoubojstva 2016., Kanada je postala jedna od samo sedam zemalja koje dopuštaju medicinskim stručnjacima da pacijentima daju smrtonosne lijekove i jedina je zemlja koja dopušta medicinskim sestrama da ubijaju svoje pacijente.
Iako je eutanazija u početku bila ograničena na pacijente starije od 18 godina koji pate od terminalne bolesti, standardi su se sve više popuštali svake godine.
Dokument za liječnike koji je izradila Kanadska udruga evaluatora i pružatelja usluga, a koji je prošle godine privukao pažnju javnosti, sugerira da liječnici imaju obvezu pokrenuti temu eutanazije prije svojih pacijenata ako pacijent ispunjava uvjete i “medicinski je relevantan”.
Kanadski verski lideri su izrazili rastuću zabrinutost zbog nadolazeće aktivacije novih politika koje bi omogućile da oni koji pate od mentalnih bolesti budu eutanazirani značajnom brzinom – samo 90 dana nakon što su dva lekara odobrila zahtev za asistirano samoubistvo.
U studenom je vodeći kanadski modni trgovac La Maison Simons pokrenuo reklamnu kampanju pod nazivom “Sve je ljepota” koja je optužena za “promicanje” i “romantiziranje” potpomognutog samoubojstva.
U približno trominutnom isječku, sada pokojna neizlječivo bolesna žena u svojim 30-ima po imenu Jennifer opisuje kako se suočila s izborom okončati svoj život dok je gledala “ljepotu” posvuda oko sebe dok je glumila eutanaziju kao „prelep izlaz.”
