- Epoha Portal
- Snimka zaslona YouTube - HRT
Vedrana Rudan gostovala je u emisiji Aleksandra Stankovića ‘Nedjeljom u 2’. Poznata književnica progovorila je vrlo otvoreno i bez imalo patetike o svojoj bolesti, o svom iskustvu s liječnicima i bolničkim osobljem na onkološkom odjelu, o pisanju kao svojoj najvećoj ljubavi, o ljubavi, mržnji i slobodi kao smislu života te otporu kao jedinom putu prema osobnoj slobodi svakog čovjeka.
“Ja imam izuzetno agresivni rak koji se zove rak žučnih kanalića i jako se teško otkrije. Ja sam control freak, ja se često kontroliram, dakle nije da se rak događa onima koji se ne kontroliraju”, započela je Vedrana ovim riječima emisiju. “Ja sam trebala živjeti tri mjeseca da sam zakasnila, ali ja sam došla na vrijeme. Bio je operabilan”, otkrila je.
“Izdavač mi je uplatio 10.000 eura kad sam mu rekla da imam rak. Rekla sam mu imam novu knjigu, ne mogu na promocije, ali to vam je dobro – kad pisac umire, tiraž raste”, nastavila je objašnjavati. Bila je ugodno iznenađena kada je izdavač tako reagirao.
Vedrana Rudan u jednom je trenutku čak razmišljala i o eutanaziji, jer, kako je rekla, nije željela umirati na rate. “Ne želim umirati na rate. Ja želim eutanaziju. Muž i ja smo kroz godine skupljali nešto sa strane. To košta 17.000 eura. Javila sam se, počeli smo se dopisivati, rekla sam djeci i mužu. Poslala sam im nalaze, prihvatili su me, prošla sam, platila sam članarinu. Onda su oni tražili toga još, još nalaza, kako je vrijeme promicalo, tako sam ja shvatila… rekli su mi da 85% ljudi odustane, tamo vas intervjuiraju… ja sam shvatila da ću tamo morati provesti neko vrijeme i da će tamo neki član nekog konzilija reći da mi se možda može pomoći… onemoćala sam u međuvremenu i odustala”, ispričala je Vedrana o svom iskustvu razmatranja o eutanaziji te kako taj proces nije nimalo jednostavan, a ni jeftin, kako ljudi misle.
Kako je zbog bolesti s vremenom postala sve slabija te kako je shvatila da se radi o vrlo kompliciranom i složenom procesu tijekom kojeg bi morala boraviti duže vrijeme u Švicarskoj prije same eutanazije i prolaziti razne pretrage i provjere, odustala je od eutanazije i odlučila ostati uz svoju obitelj i liječiti se koliko god je to moguće.
Na onkologiji joj se vratila vjera u ljude. Izrazila se više nego pohvalno o osoblju tog odjela. “U bolnicu sam ušla da mi pomognu da umrem. I onda sam naišla na zid, oni su meni tamo zabranili smrt. Ali ljudi, tamo… tamo rade djeca, najstariji od njih možda ima 26 godina. Mlada medicinska sestra pričala je sa žilom u koju je trebala dati infuziju. Ja gledam to dijete kako priča s tom žilom kako bi toj ženi dala život. Jako me to potreslo. To su djeca, divna djeca koja robijaju tamo”, ispričala je Vedrana.
“Razveselilo me da ću umrijeti sa spoznajom da postoje dobri ljudi. Opet kažem ta djeca, oni su bijedno plaćeni, ali divni”, nastavila je objašnjavati. Postojanje dobrih ljudi divna je spoznaja svakome čovjeku.
Pričala je također da medicinsko osoblje radi u lošim uvjetima. “Mi smo zadovoljne s plaćom, jer mi ne živimo, naš je život bolnica”, otkrile su joj medicinske sestre jednom prilikom.
Spisateljicu smeta što ljudi često ne razaznaju stvarnost od fikcije. “Ja sam ženski pisac, pisačica. I kad pišem u prvom licu o djeci, ljudi misle da ja pišem o svojoj djeci, a tome nije tako. Ja nikada ne pišem o svojoj djeci. Pa srpski tabloidi napišu da me sin nije posjetio šest mjeseci dok sam bolesna. Ja sam sa svojim sinom jako bliska, on je moja lijeva i desna ruka, on me stvorio, napravio mi je blog. Ljudi ne znaju razaznati stvarnost od fikcije”, objasnila je Rudan.
“Vas zanima moja smrt, a ne ja”, rekla je Vedrana voditelju emisije Aleksandru Stankoviću te dodala: “Jako mi je bio zanimljiv vaš poziv u kojemu ste rekli kako svi umiremo, ali kako ću ja nešto brže, zato sam i pristala doći u Vašu emisiju.”
Ljudi će se prije prepoznati u mržnji, nego u ljubavi, objasnila je Vedrana Rudan. “Ljubav je rijetka bitka. Ljudi me vole čitati, jer pišem o mržnji, ali prava se ljubav jako rijetko sreće”, ispričala je Vedrana pojašnjavajući kako je čitateljima mržnja primamljivija tema od ljubavi. “Ja sam 38 godina s jednim muškarcem koji je moj život, ali ja ne želim o tome pisati. On i moja djeca su moja ljubav”, rekla je. Stoga, ako smo te sreće da smo u životu doista pronašli ljubav, čuvajmo je kao suho zlato.
Vedrana je iskreno rekla kako ne može živjeti bez onoga što najviše voli, a to je pisanje i čitanje. “Ja osjećam potrebu da pišem, jer sam tada živa, ali prsti ne rade. Onda moj muž mora dešifrirati ono što sam napisala i što želim reći, a moj sin to onda stavi na blog. Onda to svi prenesu, na moju veliku radost. Kad vidim da se moj tekst širi, da to ljudi dijele, ja znam da sam živa i to me drži”, objasnila je spisateljica.
“Svim ljudima koji misle da sam loša majka poručujem: ‘*ebite se’. Ja sam slobodna, to mi najviše zamjeraju žene. Imala sam oca koji je bio grub prema meni i sestri, ali on je bio čovjek koji je bio opsjednut slobodom, toliko pun prezira prema autoritetu. Ja sam poput mog oca – opsjednuta slobodom”, rekla je. “Ja čitav život pružam otpor. Ponosna sam na sebe što prodajem priče, ali nisam nikada prodala sebe”, dodala je.
Dotaknula se i teških životnih uvjeta Hrvatskoj koji uključuju duge i iscrpljujuće administrativne bitke kako bi se nešto ostvarilo, uzevši za primjer inkluzivni dodatak o kojemu se u posljednje vrijeme puno priča, a kojeg ljudi čekaju mjesecima. Ironično i na sebi svojstven način dala je do znanja javnosti kako za sve treba imati neku vezu, što je svima poznato i jako žalosno, ali tako nažalost jest. Oni ljudi koji nemaju vezu, mogu u nedogled čekati da im se nešto riješi, o kojoj god se instituciji radilo. Javno je uz dozvolu u emisiji spomenula ime i prezime jedne svoje prijateljice koja također već dugo čeka rješenje o inkluzivnom dodatku. To je čisto ponižavanje građana.
Za kraj emisije poručila je svima: “Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. I da sam besmrtna. Neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala.”
Cijeli intervju prenosimo u cijelosti ispod teksta.
Izvor: HRT, Nedjeljom u 2
