Imigracija, integracija i rizik građanskih sukoba u Europi, piše Andrija Klarić.
U ovom isječku David Haskell otvara jednu od najosjetljivijih tema današnjeg Zapada: vodi li neuspješna integracija velikih imigrantskih zajednica prema budućim građanskim sukobima?
Pitanje nije ugodno.
Ali ozbiljna društva ne opstaju tako da neugodna pitanja guraju pod tepih i nadaju se da će tepih riješiti demografiju, kulturu i sigurnost.
Haskell govori o Velikoj Britaniji, Kanadi i Europi te upozorava da problem nije samo broj imigranata, nego pitanje integracije, paralelnih zajednica i sve slabijeg zajedničkog kulturnog okvira.
Prema njegovu tumačenju, dio stručnjaka za građanske sukobe već upozorava da se u zapadnim državama stvaraju uvjeti za ozbiljne unutarnje napetosti, osobito ondje gdje nastaju zatvorene etničke ili religijske enklave koje ne dijele vrijednosti većinskog društva.
Haskell se pritom poziva i na sociologa Ruuda Koopmansa, koji je istraživao integraciju muslimanskih imigranata u Europi. Prema Haskellu, Koopmansova istraživanja dovode u pitanje čestu tvrdnju da se druga i treća generacija automatski sekularizira, liberalizira i prihvaća vrijednosti zapadnih društava.
Drugim riječima: vrijeme samo po sebi ne integrira nikoga.
Integracija nije meteorološka pojava. Ne dogodi se zato što smo dovoljno dugo čekali.
Ako dio stanovništva vjeruje da je kultura u kojoj živi neprijateljski raspoložena prema njegovoj vjeri, tada se postavlja ozbiljno pitanje: može li takvo društvo dugoročno održati povjerenje, lojalnost i miran suživot?
Haskell posebno upozorava na paradoks koji navodi u razgovoru: vanjska kulturna prilagodba — jezik, odjeća, glazba, stil života — ne mora nužno značiti i dubinsko prihvaćanje vrijednosti društva u kojem netko živi.
To je važna razlika.
Asimilacija nije kostimografija.
Integracija nije samo naglasak, garderoba i glazbena playlista.
Na kraju Haskell navodi i podatke britanskih institucija o disproporcionalnoj zastupljenosti muslimanske populacije u terorističkim napadima ili osudama, te zaključuje da zapadne države moraju ozbiljnije razgovarati o kriterijima useljavanja, sigurnosnim provjerama i očekivanjima od onih koji dolaze živjeti u njihova društva.
Ovo nije poziv na mržnju.
Ovo je poziv na ozbiljnost.
Jer ako se o integraciji ne smije govoriti dok problem nastaje, onda će se o sukobu govoriti kada bude prekasno.
