Dvanaestogodišnja švedska djevojčica završila je u invalidskim kolicima otkako ju je napao migrant poznat policiji.
Posebno je strašna priča zadesila devetogodišnju, nekad veselu djevojčicu iz Švedske. Na putu kući iz škole napao ju je 15-godišnji Etiopljanin. Pronađena je gola i napola zadavljena, vezana za drvo. Nikada se neće oporaviti; pretrpjela je nepovratno oštećenje mozga zbog nedostatka kisika.
Počinitelj je prethodno privlačio pozornost zbog uznemiravanja kolega učenika i objavljivanja nasilne pornografije. Za razliku od stotina drugih slučajeva, nije ni deportiran ni zatvoren.
Dana 7. srpnja 2022., Luna, tada devetogodišnjakinja, napadnuta je na putu kući u Skellefteåu, pretučena, silovana i zadavljena vezicama za cipele. Počinitelj, 15-godišnji Afrikanac koji je 2018. imigrirao u Švedsku iz Etiopije, ostavio je djevojčicu teško ozlijeđenu, golu i vezanu za drvo.
Luna je jedva preživjela, ali posljedice su razorne: Nedostatak kisika ostavio joj je nepovratno oštećenje mozga. Više ne može govoriti, jedva se kreće i ovisna je o cjelodnevnoj njezi. Mladi život uništen postupcima mentalno abnormalnog kriminalca koji sebe naziva “tragačem utočišta”.
Počinitelj nije bio stranac. Već je 2019. privukao pozornost u svojoj školi zbog seksualnog uznemiravanja, a 2021. napao je ženu. No ni škola ni vlasti nisu poduzele odlučne mjere. Umjesto toga, dječak, koji je, prema Švedskom liječničkom odboru, bio stariji nego što je prvotno navedeno, uglavnom je ostavljen neuznemiravan.
Švedske vlasti, zarobljene u mreži tajnosti i pogrešne tolerancije, ignorirale su sve znakove upozorenja. Počinitelj, još jedan proizvod nekontrolirane migracijske politike, mogao je nesmetano nastaviti djelovati – s katastrofalnim posljedicama.
Inspektorat za zdravstvo i skrb (IVO) oštro je kritizirao socijalne službe u Skellefteåu. Znakovi upozorenja su ignorirani, a informacije nisu razmjenjivane između škole, policije i socijalnih službi. Čak i nakon što je počinitelj osuđen na forenzičko psihijatrijsko liječenje – kaznu koja se teško može opisati kao kazna s obzirom na zločin – riješene su samo dvije od pet kritiziranih točaka. Ovaj propust simptomatičan je za zemlju koja se, kao i mnoge druge europske nacije, razoružala u mješavini ravnodušnosti i straha od “optužbi za diskriminaciju”.
Švedska je posljednjih desetljeća provodila politiku otvorenih vrata bez provedbe odgovarajućih mjera integracije ili postupaka provjere. Ovaj užasan čin nasilja nije izolirani incident.
Statistike pokazuju da su migranti nesrazmjerno uključeni u teške nasilne zločine – stvarnost koju mainstream mediji i političari radije prikrivaju. Od građana Švedske očekuje se da u tišini podnose posljedice ove politike – inače bi bili nacionalisti, fašisti i rasisti.
Lunina obitelj bori se za pravdu i promjenu zakona koja bi olakšala razmjenu informacija između vlasti. No dok se njezina majka Emelie i teta Emma bore za Luninu budućnost, čini se da su političari više zainteresirani za to da se tema migracija ne spominje u raspravi.
Iako je ministar pravosuđa Gunnar Strömmer prihvatio poziv za “Lex Luna”, skepticizam obitelji je opravdan: Sve dok se postojeći propisi ne provedu, oni će ostati samo prazna obećanja.
