Naša nova stvarnost u Europi sastoji se od učestalih silovanja, ubojstava, napada nožem, pucnjava, pa čak i odrubljivanja glava, piše Eva Vlaardingerbroek.
Dopustite mi da na trenutak preskočim uvodne riječi i odmah prijeđem na temu koja nije nimalo vesela, ali je vrlo, vrlo nužna za raspravu.
Dopustite mi da vas provedem kroz posljednjih sedam dana u Europi. Ovog tjedna u Stockholmu tri su starije žene u svojim sedamdesetima izbodene na ulici usredbijela dana. U Londonu su četiri osobe izbodene u vremenskom rasponu od samo četrdeset i dva sata. U Parizu su stotine afričkih migranata izašle na ulice kako bi prosvjedovale i radile nerede, a u Brixellesu i također u Francuskoj, još je jedna crkva srušena do temelja i izgorjela.
I to je, dame i gospodo, samo nekoliko incidenata u samo nekoliko dana na našem prekrasnom kontinentu. No svi mi znamo da ti incidenti više nisu samo incidenti. Ako postoji jedna stvar u koju smo sigurni, to je da mi znamo, a znaju i naše vlade, da postoji veza između masovnih migracija i kriminala.
U nizozemskom gradu Dordrechtu dogodilo se nešto zanimljivo prije nekoliko dana. Objavili su – a ovo je mali grad u Nizozemskoj, mojoj domovini – da će se u tom malom gradu otvoriti novi centar za azilante. I što je učinila općina? Rekli su: „Ponudit ćemo građanima koji žive u blizini ovog centra tisuću eura kako bi poduzeli dodatne mjere sigurnosti.“
Naša nova stvarnost u Europi sastoji se od učestalih silovanja, ubojstava, napada nožem, pucnjava, pa čak i odrubljivanja glava. No budimo jasni oko jedne stvari: to se prije nije događalo. Ovo je novouvezeni problem.
Samuel P. Huntington prorekao je ovo prije više od dvadeset i pet godina kada je napisao, citiram: „U novom svijetu masovnih migracija najprodorniji, najvažniji i najopasniji sukobi neće biti između društvenih klasa. Neće biti između bogatih i siromašnih, već između naroda koji pripadaju različitim kulturnim entitetima. Plemenski ratovi i etnički sukobi dogodit će se unutar civilizacija.“
Pa, čovjek je bio u pravu! A najgore je što se čini da smo mi kao društvo postali ravnodušni prema tome. Kada neki bijeli dječak ili bijela djevojka pogine od ruke imigranta, možda ćemo odmahnuti glavom, možda ćemo uzdahnuti, možda ćemo se čak naljutiti na minutu ili dvije, a onda ćemo nastaviti sa svojim životima. Obitelji žrtve nudimo misli i molitve, ali ništa se nikada suštinski ne mijenja.
Dame i gospodo, što to govori o nama? Ovo je znak, ovo je odgovor društva koje se već predalo, društva koje je već prihvatilo svoj poraz.
No je li to istina? Jesmo li se predali? Prihvaćamo li doista novu stvarnost koju naši globalistički lideri imaju na umu za nas?
Znam jednu stvar u koju sam sigurna: ako se išta ne promijeni, ako ne počnemo ozbiljno braniti naš kontinent, našu religiju, naš narod, naše zemlje, tada će ovo vrijeme u kojem živimo ući u povijest kao vrijeme u kojem zapadne nacije više nisu morale biti napadnute od strane neprijateljskih vojski kako bi bile osvojene. Ovaj će put u povijest ući kao razdoblje u kojem je osvajač bio aktivno pozvan od strane korumpirane elite, i ne samo da je ta korumpirana elita pozvala neprijatelja unutra, već je natjerala i domorodačko stanovništvo da to sve plati.
Svatko tko ima oči može to vidjeti: domorodačka, bijela, kršćanska, europska populacija zamjenjuje se sve bržom stopom.
Vratimo se malo unatrag i pogledajmo statistiku iz moje domovine. Uzmimo Amsterdam, glavni grad. Amsterdam trenutno ima pedeset i šest posto migranata. Haag ima pedeset i osam posto migranata. Rotterdam ima gotovo šezdeset posto migranata. I naravno, većina tih imigranata dolazi iz nekršćanskih, nezapadnih, afričkih i bliskoistočnih zemalja.
Zaključak: nizozemska je populacija već u manjini u većini naših gradova. No, pogledajmo dalje. London ima pedeset i četiri posto migranata – ponovno zaključak: domorodačko stanovništvo je u manjini. U Bruxellesu – nemojte se šokirati – sedamdeset posto migranata. Zaključak: domorodačka populacija u velikoj je manjini. I drugi će Europljani, naravno, uskoro slijediti taj primjer ako to već nisu učinili.
Zato ću ovdje izreći zabranjeni zaključak: velika teorija zamjene više nije teorija, ona je stvarnost. A ono što je zanimljivo u vezi sa zamjenom jest to što je establishment ili poriče njezino postojanje, ili kada je prizna, tvrdi da je dobra stvar to što domorodačka europska populacija uskoro više neće biti većina na vlastitom kontinentu.
Nizozemska nacionalna sramota i, kako ga zovu, „klimatski papa“ Frans Timmermans već je 2015. izjavio da je raznolikost sudbina čovječanstva i da će Europa biti raznolika. I naravno, mislim da sada svi znamo što misle kada kažu riječ „raznolikost“ – to znači manje bijelih ljudi, manje vas.
Zamislite ovo u nekoj azijskoj ili afričkoj zemlji. Zamislite da se njihovi lideri raduju činjenici da njihov narod uskoro više neće biti većina u vlastitoj zemlji. Apsolutno nezamislivo! Pa što je onda zaboga s našim liderima?
Temeljni sentiment onoga što govore uvijek je isti: naš establishment tvrdi da su bijeli ljudi zli i da je naša povijest nekako drukčija i gora od povijesti drugih. Svjesno ili nesvjesno, oni su prihvatili laži i antićudoredne dogme neomarksističke kritičke teorije rase.
Zato totalitaristi u Bruxellesu pokušavaju prisiliti vas europske suverene nacije, da prihvatite imigrante unatoč činjenici da je stanovništvo reklo ne, a tako je rekla i vlada. No, nemojte se zavaravati: većina nizozemskog naroda također to nije tražila. Baš kao što Bruxelles prisiljava čiste europske zemlje da prihvate ove valove imigranata, to isto sada čine čak i u najmanjim gradovima u Nizozemskoj. Nijedan dio više ne može ostati nizozemski u tradicionalnom smislu te riječi, nijedan dio Europe ne može ostati europski.
I nije teško razumjeti zašto: ako stari jug i dalje postoji u određenim mjestima, ljudi će moći usporediti novu Europu sa starom i – pogađate – preferirat će staru. Zato eurokrati toliko mrze zemlje poput Poljske, Mađarske ili Slovačke, a njihova je poruka jasna: naš način života, naša kršćanska religija, naše nacije – sve to mora nestati bez iznimke.
Njihova vizija budućnosti je neoliberalna, neprepoznatljiva Europa gdje svaka gradska četvrt nalikuje Bruxellesu: ružna, prljava, nesigurna, bez ikakve društvene kohezije, gdje se zgrade neprestano grade i čini se da se radovi nikada ne privode kraju, a čak i kada se završe, krajnji je rezultat ružniji nego na početku. I što nam ostaje? Trajno stanje izolacije, konfuzije i dezorijentiranosti. Dame i gospodo, dobrodošli u novi svjetski poredak!
Pa, koji je protuotrov? Snažna, kršćanska Europa suverenih nacionalnih država!
Zato moramo izravno odbaciti laž da nacionalizam uzrokuje rat. Nije nacionalizam ili nacionalni suverenitet ono što uzrokuje rat, već je to imperijalizam. A gdje u Europi to danas nalikujemo? Na samo jednom mjestu, i to samo u Bruxellesu!
Nije li smiješno kako isti ljudi koji uništavaju naš nacionalni suverenitet i obožavaju to činiti, sada govore nama da moramo potrošiti milijarde i milijarde eura na nacionalni suverenitet Ukrajine? To je vic, iskreno, i to prilično bolestan, skup i opasan vic.
Tijekom nedavnog intervjua novinar me upitao: „Mislite li da ikada idete predaleko? Mislite li da ste ikada previše radikalni?“ Razmislila sam na sekundu i rekla: „Ne. Ne, mislim da ne idem predaleko.“
Istina je, dame i gospodo, da mi u Europi ne idemo dovoljno daleko!
Smatram da ako doista razmišljamo o organiziranom, strukturnom napadu na našu civilizaciju, mi ne činimo dovoljno. Činimo li dovoljno da zaustavimo napad na naše obitelji, naš kontinent, naše zemlje, našu religiju? Kada čujemo za još jedno ubojstvo, još jedno ubadanje mladog, nedužnog djeteta – činimo li dovoljno? Kada znamo da je naš nacionalni suverenitet predan Bruxellesu u manje od stoljeća – činimo li dovoljno? Kada čujemo da kršćanska djeca u Njemačkoj sada prelaze na islam samo kako bi se uklopila – činimo li dovoljno? Mislim da ne.
Totalitaristički institut Europske unije mora se smiriti. Budimo jasni: ja ne vjerujem u reforme. Kada je temelj vaše institucije truo – a to je slučaj u Bruxellesu – možete graditi kuću na vrhu koliko god želite, ali ona će se i dalje srušiti. Stoga je jedini odgovor: Kula je stvorena da se sruši!
Dame i gospodo, mi smo kćeri i sinovi najvećih nacija na Zemlji! I moramo se zapitati: što se dogodilo s nama? Odakle dolazimo i, što je još važnije, kamo idemo? Naše su elite proglasile rat protiv nas i sada je vrijeme za nas da odjenemo puni oklop Boga, uzvratimo udarac i pobijedimo! Puno vam hvala.
