Francuske škole doslovno su na rubu kolapsa.
Francuska trenutno proživljava krizu obrazovne politike, koja je eskalirala prvenstveno kao rezultat masovne imigracije.
Lijeva, antifrancuska politika posljednjih desetljeća uzrokuje ogromne probleme u francuskim školama.
Masovna migracija u Europu šteti školskom obrazovanju. Ova se tvrdnja pokazuje istinitom u sve većem broju zemalja, uključujući Francusku.
Najnovije izvješće Opservatorija za imigraciju i demografiju (Observatoire de l’Immigration et de la Démographie) prikazuje sliku koja, u svojoj jasnoći, ostavlja malo prostora za utjehu: Brzo promjenjiva struktura stanovništva utječe na školski sustav koji već desetljećima pati od strukturnih slabosti, ubrzavajući njegov pad.
Činjenica da autor studije naglašava da imigracija „nije primarni uzrok“ već pojačivač svih postojećih problema nije relativizacija, već pokazatelj opsega dileme.
Sustav koji je jedva pokazao svoju učinkovitost čak i u stabilnim vremenima jednostavno se urušava pod dodatnim pritiskom.
Posebno su kritični demografski pokazatelji navedeni u izvješću, koji se u Francuskoj više gotovo i ne osporavaju. Kada 31 posto novorođenčadi ima barem jednog roditelja iz zemlje izvan EU, kada se broj rođenih u parovima u kojima oba roditelja dolaze iz trećih zemalja povećao za više od 70 posto u nešto više od 20 godina i kada četvero od desetero djece mlađe od četiri godine sada ima migrantsku pozadinu, onda se to u skladu s tim odražava i u školama.
Činjenica da više od petine učenika četvrtog razreda kod kuće govori jezik koji nije francuski ne poboljšava situaciju.
Napetost je više nego očita u školama unutar takozvanog éducation prioritaire, odnosno u regijama koje se već godinama bore sa socijalnim, ekonomskim i sigurnosnim problemima. Imigracija je tamo koncentrirana, stope usvajanja jezika su najniže, a autoritet u učionici se prvo urušava tamo.
Francuski učitelji jednoglasno izvještavaju o dnevnoj rutini u kojoj manje vremena provode poučavajući nego upravljajući, kompenzirajući i stabilizirajući. Na mnogim mjestima poučavanje se točnije može opisati kao trajno upravljanje krizama.
Svatko tko vjeruje da je ovo isključivo francuski problem krivo procjenjuje situaciju u srednjoj Europi. Njemačka i Austrija su – iako s vremenskim zakašnjenjem – na vrlo sličnom putu. U većim njemačkim gradovima osnovne škole s većinom djece koja nemaju dovoljno znanja njemačkog jezika dugo su bile norma, a pritužbe učitelja jedva se razlikuju po sadržaju ili tonu od pritužbi njihovih francuskih kolega.
Austrija se suočava s istim strukturnim pitanjima: Kako školski sustav može funkcionirati ako se više ne može graditi na zajedničkim jezičnim i kulturnim temeljima?
Europske nacije postupno se raspadaju, a škole su sustav ranog upozorenja. Ova generacija je ona koja će za samo nekoliko godina ući u radnu snagu kao mladi odrasli i pomoći u oblikovanju budućnosti svojih zemalja. No s obzirom na trenutne probleme, izgledi nisu osobito dobri.
