Migracijska kriza iza njemačkih rešetaka: Gotovo svaki drugi zatvorenik je stranac.
Više od 27.000 od 60.408 zatvorenika u njemačkim zatvorima nema njemačku putovnicu. U Berlinu i Hamburgu stranci već čine gotovo 60 posto zatvorenika. Ono što AfD već godinama osuđuje – naime nesrazmjerno visoku kriminalnost stranaca – a politički establišment redovito odbacuje to kao „huškanje“, no iza zatvorskih zidova odavno je stvarnost.
Brojke potječu iz analize „Neue Osnabrücker Zeitung“, koja je prikupila podatke svih 16 pokrajinskih ministarstava pravosuđa. Prema tim podacima, na dan mjerenja u ožujku 2026. godine 44,8 posto svih osuđenih i pritvorenih osoba bili su stranci ili osobe bez državljanstva. Godine 2015., kada je Angela Merkel otvorila njemačke granice za masovno useljavanje, udio je još iznosio nešto više od 30 posto. Od tada je udio stranaca u zatvorima porastao za gotovo 15 postotnih bodova, odnosno za gotovo 50 posto. To je sigurnosna bilanca jedanaest godina politike dobrodošlice.
Na vrhu ljestvice nalaze se savezne pokrajine Berlin s 58,9 posto i Hamburg s 57,95 posto. Također i u Bavarskoj, Baden-Württembergu i Hessenu sada više od svakog drugog zatvorenika nema njemačku putovnicu. Znatno niže vrijednosti bilježe se u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju s 25,1 posto, Saskoj-Anhaltu s 23,69 posto i Thüringenu s 23,24 posto. Tamo gdje je masovno useljavanje posebno snažno promijenilo strukturu stanovništva, ono mijenja i zatvore.
Usporedba s ukupnim stanovništvom pokazuje razmjere. Prema Središnjem registru stranaca, krajem 2025. u Njemačkoj je živjelo oko 14,07 milijuna stranih državljana. Od ukupno 83,5 milijuna stanovnika to odgovara gotovo 17 posto. U zatvorima njihov udio iznosi 44,8 posto – više nego dva i pol puta više. A čak i ta zatvorska stopa prikazuje samo državljanstvo. Dvojni državljani (Iranci, primjerice, svoje državljanstvo u praksi uopće ne mogu odreći) u statistici se smatraju Nijemcima, kao i svi naturalizirani građani. Koliko zatvorenika zapravo ima migrantsko podrijetlo, ministarstva pravosuđa ne bilježe sustavno. Stoga 44,8 posto nije potpuna migracijska kvota, nego samo jasno vidljivi dio problema.
„Raznolikost“ završava kod problema s razumijevanjem
Savez službenika zatvorskog sustava sada otvoreno upozorava na preopterećenost ustanova. „Jezične barijere su veliki problem“, izjavio je predsjednik saveza René Müller za NOZ. Zaposlenici „gotovo više ne mogu provoditi resocijalizaciju“ i sve teže dopiru do zatvorenika. Programi za prevođenje jednostavno ne mogu zamijeniti razgovore o nasilju, ovisnosti, dugovima, obitelji i životu bez kaznenih djela nakon izlaska iz zatvora.
Prema Mülleru, s problemima u komunikaciji raste i potencijal za agresiju. Zatvorenici se povlače u etničke ili vjerske skupine – pri čemu među muslimanskim zatvorenicima raste opasnost od radikalizacije iza rešetaka. Bavarsko ministarstvo pravosuđa dodatno ukazuje na „kulturno uvjetovane obrasce ponašanja“ koji mogu dovesti do teških sukoba između zatvorenika i službenika. „Raznolikost“ koju politika i migrantski lobi slave za službenike zatvorskog sustava znači jezične barijere, zatvorene supkulture, agresiju i opasnost od radikalizacije.
Ranija ispitivanja pokrajinskih ministarstava pravosuđa pokazuju koje su skupine posebno često zastupljene. U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji najveće skupine stranih zatvorenika dolazile su iz Turske, Poljske, Sirije, Maroka i Rumunjske. U Bavarskoj su na vrhu bili Rumunji, Poljaci, Sirijci i Turci, a u Hessenu Alžirci i Marokanci. Njemački zatvori time su postali i svojevrsno okupljalište onih uvezenih sukoba na koje kritičari masovnog useljavanja već godinama upozoravaju.
Savez službenika zatvorskog sustava zahtijeva više osoblja kako bi se skupine mogle bolje nadzirati i po potrebi razdvajati. Ne smije se dogoditi da neki zatvorenici nakon izlaska iz zatvora budu kriminalniji nego pri ulasku u njega, rekao je Müller. Međutim, dodatni službenici, prevoditelji i zatvorska mjesta samo upravljaju posljedicama politike koja je omogućila ulazak sve većeg broja ljudi u zemlju, bez dovoljne kontrole tko dolazi, tko smije ostati i tko nakon teških kaznenih djela mora napustiti zemlju.
Milijarde za posljedice masovnog useljavanja
Jedna nacionalna analiza iz 2024. izračunala je godišnje troškove njemačkog zatvorskog sustava na oko 4,14 milijardi eura. Tada je oko 1,82 milijarde eura otpalo na strane zatvorenike. Osnova za izračun bili su brojevi zatvorenika i dnevni troškovi zatvaranja u 16 saveznih pokrajina. Od tada je udio stranaca dodatno porastao – a s njim i opterećenje poreznih obveznika.
Bivši policajac i zastupnik AfD-a u Bundestagu Martin Hess već je 2024. visoke brojke zatvorenika označio kao posljedicu njemačke migracijske politike. Njegovi zahtjevi: dosljedne deportacije i potpuni zaokret te politike. Nove brojke potvrđuju njegovu tadašnju kritiku. Dok Unija, SPD, Zeleni i Ljevica i dalje raspravljaju o „integraciji“, dodatnim socijalnim radnicima i više novca za zatvorski sustav, AfD postavlja ključno pitanje: Zašto bi se strani počinitelji kaznenih djela uopće trebali trajno zbrinjavati na trošak njemačkog stanovništva?
Više zatvorskog osoblja možda je kratkoročno potrebno. Politički odgovor, međutim, ne može biti u tome da se stalno grade nova zatvorska mjesta za uvezene kriminalce. Strani počinitelji kaznenih djela moraju se dosljedno ukloniti iz Njemačke i svoje kazne, ako je moguće, služiti u svojim matičnim zemljama. Remigracija kriminalnih stranaca nije „desni ekstremizam“, nego jedna od temeljnih zadaća države koja želi zaštititi vlastite građane. AfD ovu statistiku ne mora čak ni dodatno naglašavati. Dovoljno je 44,8 posto.
