Migracijski pakt EU stupit će na snagu u potpunosti 2026. godine.
Orbánovo upozorenje protiv aktiviranja Migracionog pakta EU od 2026. nadalje podsjeća na plan Bruxellesa da nastavi preplavljivati Europu tražiteljima azila – što je recept za potpuni kolaps kojem se može suprotstaviti samo potpunim odbacivanjem.
Viktor Orbán je nedavno jasno dao do znanja na X-u: Bruxelles će aktivirati pakt o migracijama od 2026., a Mađarska neće ni prstom mrdnuti da sudjeluje. Mađarski premijer nedvosmisleno je dao do znanja da njegova zemlja neće ni prihvatiti tražitelje azila niti će na njih potrošiti ni centa. Taj otpor je jedini razuman način da se spriječi autodestruktivni kurs vodstva EU.
Pakt EU o migracijama, službeno „Pakt o migracijama i azilu“, stupa na snagu u lipnju 2026. i cilj mu je „pravedna raspodjela tereta“. U stvarnosti, Bruxelles diktira kvote za preraspodjelu tražitelja azila – najmanje 30 000 godišnje – ili prisiljava države da plaćaju kazne od 20 000 eura po odbijenom zahtjevu. Zemlje poput Mađarske i Poljske, koje su do sada bile pošteđene priljeva tražitelja azila, sada će biti prisiljene prihvatiti mase ilegalnih imigranata.
Orbán se neće pridržavati naloga iz Bruxellesa. Njegova objava od 12. studenog 2025. pročitana je milijune puta, a korisnici mogu ispravno procijeniti planove Bruxellesa – “pilulu samoubojstva za Zapad”, plan koji će, masovnim uvozom kulturno stranih državljana trećih zemalja, dovesti do propasti Europe.
Orbánovo odbacivanje temelji se na gorkim lekcijama posljednjih godina. Od 2015. godine, imigracija azilanata iz zaostalih, vjerski fanatičnih zemalja kojima nedostaje ikakvo obrazovanje potresla je temelje Europe. Obrazovni sustavi se urušavaju pod pritiskom milijuna nekvalificiranih imigranata, fondovi socijalne skrbi se iscrpljuju, a državni proračuni su na rubu propasti. U Njemačkoj su, na primjer, službeni izdaci za azil eksplodirali na preko 200 milijardi eura, dok škole propadaju, a bolnice se zatvaraju.
Službena priča o “bogaćenju” putem ilegalne imigracije raspada se pred našim očima. Mnogi tražitelji azila otvoreno pozivaju na uspostavu kalifata, što se vidjelo na demonstracijama u Berlinu i Londonu. Božićni sajmovi pretvaraju se u tvrđave s betonskim barijerama i teško naoružanom policijom ili se u potpunosti otkazuju zbog straha od napada.
Priljev tražitelja azila bio je katastrofalan za unutarnju sigurnost. Statistike kriminala govore mnogo; broj silovanja i uboda nožem vrtoglavo raste. U Švedskoj se broj teških seksualnih delikata povećao za 300 posto od 2015., a počinitelji su uglavnom migrantskog podrijetla. U Njemačkoj policijska izvješća opisuju eksploziju napada nožem, koje često čine tražitelji azila. Migracijski pakt EU ignorira ove činjenice i umjesto toga nastoji proširiti probleme – to je slično pokušaju liječenja raka dopuštanjem metastaza.
Umjesto distribucije, Europa se mora izolirati od tražitelja azila sa srednjovjekovnim vjerskim uvjerenjima, uglavnom islamskim. EU mora zatvoriti svoje vanjske granice, odbaciti sve ilegalne imigrante i repatrirati one koji su već u zemlji. Sve isplate tražiteljima azila moraju se zaustaviti – kao što je učinila Danska, koja godinama prestaje isplaćivati socijalne naknade tražiteljima azila i pritvara ilegalne tražitelje azila dok ne napuste zemlju. Mađarska također pokazuje kako se to radi: Orbánova vlada ne gradi prihvatne centre koje traži vodstvo EU, već radije prihvaća kazne Bruxellesa, koje su i dalje jeftinije od troškova neuspjele integracije.
Međutim, Bruxelles gura pakt usprkos svakom protivljenju. Pitanja azila i migracija i dalje se miješaju, a službena ideologija neizbježnog bogaćenja europskih društava imigracijom iz Trećeg svijeta uzrokovanom siromaštvom podržava se protiv svake stvarnosti. Činjenica je da, prema Ženevskoj konvenciji o izbjeglicama, nijedan tražitelj azila s Bliskog istoka, iz Afganistana ili Afrike nema pravo na azil u Europi. Nijedan.
Činjenica je da europski građani imaju pravo odlučiti s kim žele živjeti. I činjenica je da europski građani imaju pravo očuvati svoju nacionalnu kulturu i identitet. Središnji odbor EU mora, prije svega, zastupati interese europskih građana. Ako to nije voljan ili nije u mogućnosti učiniti, onda je vrijeme da se Središnji odbor preda ropotarnici povijesti.
