Koristeći primjer iz drugih zemalja, možemo vidjeti kolika je razlika između naše mladeži i one iz zemalja zapadno od nas. Dok su naši mladi još uvijek uglavnom zarobljenici progresivizma i podložni propagandi, u multikulturalno obogaćenim zemljama situacija je potpuno drugačija.

Prije samo 7–8 godina situacija je tamo bila slična: mladi su glasali za Zelene i druge progresivne lijeve stranke. U međuvremenu se sve dramatično promijenilo, a mladi iz autohtonog stanovništva počeli su preferirati one stranke koje im obećavaju budućnost bez tog bogaćenja i islama.

Paradoks je da su u Njemačkoj, primjerice, prije mnogo godina upravo Zeleni inzistirali na pravu glasa na izborima za EU za šesnaestogodišnjake, dok su u Austriji otišli još dalje, dopustivši im glasanje na svim izborima.

Sada ova dobna skupina preferira potpuno različite stranke, pa tako u Njemačkoj većina mladih glasa za AfD, a u Austriji za FPÖ – stranke koje su mladi trebali pomoći potpuno eliminirati iz politike.

A u Švedskoj se situacija razvija još zanimljivije. To je vjerojatno zbog činjenice da je zemlja još više islamizirana od ostalih i mladi ljudi jače osjećaju te promjene. Oni su predmet svakodnevnog maltretiranja od strane muslimana, što ih navodi da (uzaludno) traže rješenja u politici.

Politički sustav tamo je vrlo specifičan. Ako razumijete kako funkcionira drugdje u EU-u, onda je tamo sve malo dalje. Dakle, dok se u zemljama EU-a – uključujući i ovdje – općenito konzervativne stranke (bilo desničarske, desnocentralne ili čak lijevocentralne) uglavnom smatraju krajnje desničarskima, u Švedskoj je ta granica još više potisnuta.

Da vam dam ideju: dok kod nas korporativni mediji predstavljaju SPD ili slične stranke kao krajnju desnicu, u Švedskoj bi među njih uvrstili i ANO, Motoristy, pa čak i ODS.

Dakle, regija bi bila još više potisnuta na marginu. Krajnjom desnicom smatra se SD, koji je u Švedskoj vjerojatno najbliži svojoj politici našem ODS-u (s kojim je i u istoj frakciji u EU-u), ili se može preciznije opisati kao nešto između ODS-a i ANO-a.

U tom sustavu nema mjesta za ništa „radikalnije“ od spomenutih stranaka, koje, međutim, iz perspektive normalno misleće osobe nisu radikalne, već su obične stranke centra ili lijevog centra, često čak ni vrlo konzervativne.

SD je podrška odlazećoj švedskoj vladi, nije njezin dio, iako je u biti pobijedio na izborima prije četiri godine. Navodno je bio previše „radikalan“.

Jedno od glavnih pojačanja stranke bila je mladež, koja je u međuvremenu shvatila da stranka nije ništa učinila za njih i tražila je nešto još „desnije“. Pronašli su AfS, izvanparlamentarnu stranku inspiriranu njemačkim AfD-om.

Želi napustiti EU, konzervativna je, protivi se imigraciji i želi zabraniti islam. I jedina je švedska politička stranka koja ne podržava ulijevanje novca u Ukrajinu. Samo su male skupine radikalnije, neke od njih su već zabranjene. Možda čekaju priliku za sljedeću generaciju.

Važno je napomenuti da među mladim „Šveđanima“ već postoji vrlo visok postotak muslimana (25–30 %!), koji su rođeni u zemlji ili su došli s roditeljima kao mala djeca i dobili državljanstvo. Oni, naravno, glasaju za socijaldemokrate ako se pojave na izborima.

Situacija u kojoj je nova generacija muslimana sazrela dovest će do toga da će izbore koji zemlju očekuju za samo nekoliko tjedana – s apsolutnom sigurnošću – dobiti socijalisti, koji će dominirati s drugim lijevim strankama.

Šveđani, koji nisu pod utjecajem liberalne propagande, našli su se u situaciji u kojoj nemaju za koga glasati. Vjerojatno će ostati kod kuće, favorizirati neku „etabliranu“ stranku ili će njihovi glasovi završiti kod pokreta koji nema šanse dobiti 4 % potrebnih za osvajanje parlamentarnih mjesta.

Video: Izborna kampanja pokazuje značajan porast podrške među vrlo mladim ljudima – često još uvijek tinejdžerima koji još ne mogu glasati – za AfS, stranku koja želi potpuno odbaciti politike EU-a i islam.