Novi migracijski plan EU? Ista stara priča.
Suočen s rastućim javnim gnjevom zbog nekontroliranih migracija, Bruxelles se svim silama trudi izgledati odlučno. Najnoviji prijedlog o pooštravanju viznih propisa za “nekooperativne” zemlje prodaje se kao smjela reforma, ali to je samo prepakiranje postojećih mjera.
Objava dolazi u trenutku kada ankete pokazuju rastuće nezadovoljstvo javnosti masovnom imigracijom i nemogućnošću EU-a da kontrolira svoje granice. Europska narodna stranka (EPP) – dominantna snaga u Europskom parlamentu, iz koje dolazi predsjednica Komisije Ursula von der Leyen – pokušava stvoriti dojam da “nešto radi” bez narušavanja tehnokratskog konsenzusa koji prevladava u Bruxellesu.
Prijedlozi uključuju korištenje dronova za praćenje migracijskih ruta – nešto što agencija EU za granice Frontex radi već godinama – i češće preispitivanje izuzeća od viza. Komisija će moći suspendirati ili opozvati ta izuzeća u “izvanrednim okolnostima”, što je nejasna formula koja omogućuje političko manevriranje bez ikakve stvarne obveze.
U prijedlogu se također spominje mogućnost zabrane putovanja za dužnosnike iz “nesuradničkih” zemalja ili suspenzija “nebitnih” viza. Iako to na papiru zvuči strogo, u praksi ne postoje obvezujući mehanizmi koji prisiljavaju države članice da održavaju takva ograničenja.
Dok Bruxelles pooštrava vizna pravila za neke, istovremeno otvara vrata lakšem pristupu za “kvalificirane radnike” i “tehnološke poduzetnike”, pojačavajući ideju da EU i dalje smatra migracije neizbježnima, a ne izazovom koji zahtijeva kontrolu. U međuvremenu, pomorske i zračne granice ostaju otvorena vrata za ilegalne migracije.
Retorika europskih čelnika slijedi poznati obrazac: priznavanje problema bez njegovog rješavanja. U ponedjeljak je španjolski oporbeni vođa Alberto Núñez Feijóo za Antenu 3 rekao da “odgovor mora biti razuman i europski” – fraza koja prikladno sažima stav takozvanog desnog centra: umjerene riječi, bez konkretnih rješenja.
Čini se da ni Komisija ni vlade predvođene EPP-om nisu spremne riješiti temeljne uzroke masovne imigracije: labave politike azila, propale sporazume o ponovnom prihvatu i gubitak suvereniteta granica. Umjesto toga, oslanjaju se na komunikacijske strategije kako bi kupili vrijeme do sljedećih europskih izbora.
Novi plan predviđa jačanje uloge Frontexa putem novog “ureda za podršku vizama” koji bi obučavao konzularno osoblje i rasporedio dodatno osoblje u preopterećena veleposlanstva. Međutim, Frontexov dosadašnji rad u kontroli migracija ulijeva malo povjerenja: opterećen skandalima, postao je simbol europske nemoći.
Stvaranje dodatne birokracije neće riješiti nedostatak političke volje. Europi još uvijek nedostaje koherentna strategija temeljena na obrani granica i istinskoj suradnji sa zemljama podrijetla i tranzita.
Pooštravanje viznih pravila uklapa se u širi obrazac: korištenje migracijske politike kao diplomatskog alata, a ne kao pitanja sigurnosti ili identiteta. Komisija priznaje da želi “uskladiti unutarnje politike s vanjskim ciljevima EU”. Drugim riječima, ovdje se radi o politici, a ne o zaštiti.
