Ovo što se događa u Španjolskoj nije samo invazija već potpuna kapitulacija koja će se preliti na cijelu Europu.
Slike iz Ceute i Melille, španjolskih enklava u sjevernoj Africi u koje su tisuće ilegalnih migranata prodrle preko španjolske granice, trebale bi izazvati ozbiljnu zabrinutost kod svih domoljubno ili suverenistički orijentiranih ljudi u Europi i izvan nje.
Razmjeri i brzina ovog masovnog kršenja španjolske, a time i vanjske granice Europske unije, ne upućuju na ono što Europska unija radije naziva „neregularnim migracijama” ili „humanitarnom krizom”, već na invaziju. Unatoč apelima lokalnih dužnosnika, španjolska država ostala je pasivna dok su deseci tisuća marokanskih stanovnika otvoreno kršili sva načela i zakone nacionalnog suvereniteta, u onome što se doima kao koordinirani pokušaj da se ta španjolska područja učine neodrživima kao dio španjolskog državnog teritorija.
Čak i ako se na tim područjima ponovno uspostavi javni red, pravni okvir europskih institucija znači da postoji vrlo malo izgleda za povratak osoba koje su u zemlju ušle ilegalno.
Riječ je istodobno o nacionalnoj i kontinentalnoj katastrofi, koju su potaknule i španjolske i europske progresivne političke elite. Vlada Pedra Sáncheza poduzela je niz poteza kojima je oslabila španjolski suverenitet. Sánchez svoj politički autoritet radije temelji na međunarodnim institucijama nego na španjolskom narodu, a pritom je svjesno potkopavao samo postojanje Španjolske kao suverene države. Ova kriza, koja bi prema pojedinim procjenama mogla obuhvatiti čak dva milijuna ljudi, dovela je u pitanje cjelovitost španjolskih granica i sam identitet španjolskog naroda.
Kriza je također otvorila pitanja o temeljnim načelima Europske unije. Nije prvi put da države javno preispituju opravdanost slobode kretanja unutar EU-a. Iako su neki europski politički krugovi oprezni prema potezima Pedra Sáncheza i smatraju da on očajnički pokušava skrenuti pozornost sa sve ozbiljnijih optužbi za korupciju koje pogađaju njega, njegovu političku stranku i njegov najbliži krug, njegove su politike u velikoj mjeri odraz djelovanja globalističkih elita. Europske institucije tijekom godina izgradile su opsežan pravni i birokratski sustav koji sustavno potkopava nacionalni suverenitet i zaštitu državnih granica. Složena mreža institucija u Strasbourgu, Luxembourgu i nacionalnih sudova ozbiljno otežava učinkovitu kontrolu granica, a jednako tako čini malo vjerojatnim svaki ozbiljan pokušaj vraćanja osoba koje nemaju pravo boravka u Europi. Ne treba zaboraviti da najznačajnija mjera Europske unije vezana uz granice nije bila njihova obrana, nego financijsko kažnjavanje mađarske vlade zbog pokušaja zaštite vlastitih granica.
Koliko god ovaj priljev imao obilježja invazije, jednako se tako može promatrati i kao čin kapitulacije. Slom teritorijalnog integriteta Španjolske logična je posljedica političke elite koja je odustala od svakog stvarnog vezivanja uz nacionalni suverenitet. Odricanje od suvereniteta neizbježno vodi i odricanju od vlastitog teritorija.
Istodobno, ovo nije tek nacionalna kapitulacija, nego i čin izdaje. Španjolski narod u velikoj mjeri i dalje snažno podupire očuvanje nacionalnog suvereniteta. Međutim, politička elita, slikovito rečeno, otvorila je gradska vrata dok je stanovništvo spavalo. Time je iznevjerila vlastite građane. Krajnje je vrijeme da za takvu politiku snosi političku odgovornost, a jedina moguća pozitivna posljedica ove krize mogla bi biti dodatno jačanje domoljubnih političkih snaga u Španjolskoj.
Unatoč pojedinim mjerama u Europskom parlamentu kojima se nastoje stvoriti zakoniti mehanizmi za udaljavanje ilegalnih ili kriminalno aktivnih migranata, čini se da Europska unija u cjelini svojim politikama potiče pojavu još više scena poput onih viđenih u Ceuti. Europska unija ubrzala je provedbu svojeg plana za „Pakt za Sredozemlje“, čiji je cilj omogućiti dolazak znatno većeg broja mladih iz zemalja južnog Sredozemlja u Europu kroz programe „kulturne i obrazovne razmjene“.
Europske političke elite pritom, prema ovom stajalištu, iznova pokazuju više razumijevanja za mlade iz sjeverne Afrike nego za vlastite građane, osobito europske mlade, koji najviše osjećaju posljedice gospodarskog usporavanja i politika kojima se, dovođenjem strane radne snage, nastoji sniziti cijena rada.
Pozornost zaslužuju i reakcije pojedinih međunarodnih promatrača iz Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, koji su, prema ovom stajalištu, sa zadovoljstvom dočekali prizore masovnog narušavanja španjolskog suvereniteta. Istina je da vlada Pedra Sáncheza često koristi antiameričku i antiizraelsku retoriku te otvoreno podupire protivnike Zapada.
Međutim, Pedro Sánchez nije isto što i Španjolska. Stječe se dojam da dio komentatora iz SAD-a i Izraela ovu nezakonitu povredu granice smatra svojevrsnom kaznom za španjolski narod zbog toga što je izabrao sadašnju vlast. Takvo tumačenje, prema ovom gledištu, nije samo u suprotnosti s načelima pravednosti, nego je i izrazito kontraproduktivno. Kada komentatori i istaknuti političari koriste retoriku antikolonijalne borbe kako bi opravdali moguće marokansko preuzimanje tih španjolskih područja, time ne samo da udaljavaju konzervativni dio europskog stanovništva – koje bi moglo biti prirodni saveznik američkih pokreta poput MAGA-e ili izraelskih domoljubnih snaga – nego ujedno daju legitimitet retorici koja se jednako lako može primijeniti i protiv Sjedinjenih Američkih Država i Izraela.
Pouka ovih događaja, kao i prizora koji se godinama ponavljaju na europskim obalama, jest da bez dosljednog i bezuvjetnog inzistiranja na nacionalnom suverenitetu nije moguće učinkovito zaštititi vlastite države. Prema ovom stajalištu, došlo je vrijeme da europske domoljubne snage poduzmu odlučne korake kako bi zaštita državnih granica ponovno postala jedan od temeljnih političkih prioriteta.
Takav pristup neizbježno bi doveo do sukoba s institucijama Europske unije, globalističkim nevladinim organizacijama, a možda i s državama na europskim granicama. Smatra se da je vrijeme za takvu politiku odavno došlo te da bi obrana suvereniteta trebala postati središnje načelo svih europskih domoljubnih pokreta.
