Pravosudni sustav Velike Britanije sprječava deportaciju kriminalnih migranata pod izlikom da su se integrirali u društvo.
Krađa od starijih žena, krađa novčanika ljudima u invalidskim kolicima, a unatoč tome smatrati se društveno integriranom? U Velikoj Britaniji očito ni kriminalna karijera s 29 kaznenih djela više nije dovoljan razlog za deportaciju. Kosovarki je, unatoč 13 osuđujućih presuda, dopušteno ostati u zemlji jer britansko pravosuđe smatra da bi njezin povratak bio nerazuman. Ljudska prava počiniteljice očito imaju veću težinu od interesa stanovništva da bude pošteđeno takvih višestrukih počinitelja.
Je li se u Velikoj Britaniji već smatra da je čovjek društveno i kulturno integriran ako krade od starijih i osoba s invaliditetom? To se pitanje nameće nakon odluke britanskog imigracijskog pravosuđa. Četrdesetogodišnja Kosovarka Barbara Osmanovic ima čak 13 osuđujućih presuda za ukupno 29 kaznenih djela. Među njezinim žrtvama bila je i žena u invalidskim kolicima kojoj je ukrala novčanik s fotografijom njezinih roditelja. Dobivenom bankovnom karticom potom je potrošila 1.640 funti. I jednu je stariju gospođu serijska kradljivica opljačkala tijekom kupnje u trgovini Marks & Spencer. No umjesto da kriminalnu useljenicu napokon udalje iz zemlje, britanski se suci radije bave pitanjem može li joj se uopće nametnuti povratak na Kosovo (koje je, uostalom, prema EU-u sigurna zemlja podrijetla).
Tek što stigla u zemlju, već počela s kriminalom
Osmanovic je 2000. godine s obitelji došla u Veliku Britaniju, a 2006. dobila je dozvolu stalnog boravka. Njezina kriminalna karijera praktički je počela odmah nakon dolaska. U travnju 2023. osuđena je na dvije i pol godine zatvora zbog krađe, prijevare, pokušaja provale i posjedovanja noža. Britansko Ministarstvo unutarnjih poslova naposljetku je željelo deportirati višestruku počiniteljicu kaznenih djela. No sudac C. R. Cole iz imigracijskog suda u srpnju 2025. godine na to je gledao drukčije. Iako je Kosovarka godinama kršila britanske zakone, proglasio ju je društveno i kulturno integriranom. Kao obrazloženje bili su mu, među ostalim, dovoljni dugogodišnji boravak u zemlji i činjenica da njezina braća i sestre žive u Velikoj Britaniji. Čini se da to što se ne bi smjelo krasti od drugih ljudi u takvom shvaćanju integracije ne igra osobito veliku ulogu.
Ministarstvo unutarnjih poslova podnijelo je žalbu. A viši sudac M. R. Hoffman potom je utvrdio da je navodna društvena i kulturna integracija bila potpuno nedostatno obrazložena. Osmanovic u Velikoj Britaniji nikada nije pohađala školu, njezini su radni odnosi bili najviše kratkotrajni, a gotovo da nije bilo dokaza o njezinu pozitivnom doprinosu društvenom životu. Tome se pridružio i njezin dugačak popis kaznenih djela. Sudac je stoga utvrdio pravnu pogrešku u ocjeni njezine integracije. No žena ipak neće biti deportirana. Prema mišljenju suda, druge izvanredne okolnosti opravdavaju njezin ostanak. Osmanovic ne govori albanski (!), na Kosovu nema održivu društvenu mrežu i zbog svojih zdravstvenih problema te poteškoća pri pribavljanju dokumenata mogla bi ostati bez krova nad glavom. Ti su razlozi, prema ocjeni višeg suda, bili dovoljni da spriječe deportaciju i neovisno o pogrešnoj ocjeni integracije. Žalba Ministarstva unutarnjih poslova odbijena je. Presuda je objavljena 27. listopada.
Koga uopće zanima javni interes?
Britanski zakon o deportaciji pritom izričito predviđa da je udaljavanje stranih počinitelja kaznenih djela u javnom interesu. No članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima predviđa iznimke radi zaštite privatnog i obiteljskog života. U slučaju Osmanovic navodne teškoće povezane s povratkom na Kosovo dobile su veću težinu od javnog interesa za njezinu deportaciju.
Briga za moguće životne okolnosti osuđene serijske kradljivice time dobiva zapanjujuću težinu. Osmanovic, naposljetku, nije pokazala osobitu brigu za ženu u invalidskim kolicima koju je opljačkala kada joj je ispraznila bankovni račun. No čini se da se pravosuđe više bavi mogućnošću da počiniteljica u svojoj domovini ostane bez krova nad glavom nego njezinom kriminalnom aktivnošću.
Ovaj slučaj podsjeća na još jedan britanski pravosudni skandal o kojem je Report24 već izvijestio. Tada je pakistanskom seksualnom prijestupniku bilo omogućeno da izbjegne deportaciju jer bi njegova ovisnost o alkoholu pri povratku u Pakistan navodno mogla dovesti do nečovječnog postupanja prema njemu. Sada bi, dakle, i jednoj serijskoj kradljivici trebalo biti omogućeno da izbjegne povratak u svoju domovinu. Jednom je to ovisnost o alkoholu, drugi put navodno nedovoljno poznavanje jezika i teškoće pri ponovnoj integraciji. Čini se da se za strane počinitelje kaznenih djela u britanskoj praksi deportacije uvijek iznova pronalaze nove prepreke. Žrtve njihovih kaznenih djela u međuvremenu se mogu tješiti spoznajom da se pravna država barem brine za dobrobit počinitelja.
Slučaj Osmanovic, usput, krije još jedan dodatni apsurd. Kosovarka se nije pojavila čak ni na vlastitom žalbenom ročištu. Njezini dotadašnji odvjetnici izgubili su kontakt s njom te su zbog toga otkazali punomoć. Žena je navodno bila beskućnica i nije imala funkcionalan telefon. Ročište je stoga održano bez nje i bez odvjetničkog zastupanja. Britansko Ministarstvo unutarnjih poslova ipak je izgubilo spor. Žena koja je godinama krala od svojih sugrađana tako se nije morala čak ni osobno pojaviti kako bi osigurala svoj ostanak u Velikoj Britaniji.
