Bezakonje masovne imigracije je rat koji vladari vode protiv vlastitog naroda, poručuje profesor dr. Rupert Scholz.
To se mora više puta ponoviti: Odobravanje i promicanje masovne imigracije od strane njemačke savezne i pokrajinskih vlada, koje traje već deset godina, od samog je početka predstavljalo ozbiljno i uporno kršenje Ustava. Profesor dr. Rupert Scholz, poznati stručnjak za ustavno pravo , suurednik autoritativnog komentara Ustava autoriteta Maunza/Düriga, jednog od najdubljih stručnjaka za Ustav i europsko pravo azila, te kao član CDU-a u Bundestagu i bivši ministar obrane, dobro upoznat s političkom praksom, još jednom to ističe i oštro kritizira političare. Međutim, potrebne su dodatne informacije.
Glavni mediji neprestano prešućuju šokantnu činjenicu da masovna imigracija pretežno mladih muškaraca, prvenstveno s Bliskog istoka i iz Afrike, koja traje posljednjih deset godina, predstavlja stalno kršenje njemačkog ustava. Kritičari se brzo etiketiraju kao nehumani ili čak desničarski ekstremisti. To čini temeljno pitanje trenutne pravne situacije još važnijim. Jesu li postupci političara vladajuće stranke zaštićeni demokratskim pravom? Ili djeluju proizvoljno u prostoru bezakonja, izvan granica slobodnog i demokratskog poretka?
Online časopis „ANSAGE!“ objavio je 17. studenog 2025. intervju s prof. Scholzom u kojem je komentirao temu masovnih migracija koje će uskoro potpuno promijeniti Njemačku.
Odmah na početku izjavio je:
„Ustavni zakon u članku 16a jasno propisuje: Svatko tko dolazi iz sigurne treće zemlje nema pravo na azil u Njemačkoj. Nažalost, to se prečesto i na previše različitih načina krši. Ali Ustavni zakon je nedvosmislen po tom pitanju.“
Međutim, nastavio je, ne poduzimaju se nikakve mjere. U ovom području postoji ogroman deficit u provedbi. Gotovo svatko tko ovdje dođe tražeći azil mogao bi biti vraćen. Jer ako pogledate kartu: Njemačka je okružena samo sigurnim trećim zemljama. U tim zemljama nema zemlje u kojoj se izbjeglica suočava s mučenjem ili političkim progonom.
Ali ne samo njemačko pravo, već i europsko pravo sadrži ovu odredbu. Dublinski sporazum kaže isto što i članak 16a njemačkog Temeljnog zakona. Nitko nema pravo na azil tko uđe iz druge sigurne zemlje ili treće zemlje. Pravna situacija je apsolutno jasna.
Na pitanje kako je moguće da se važeći zakon ne poštuje i igra li Temeljni zakon uopće ikakvu ulogu, odgovorio je da se i sam pita. To je bio glavni problem s njemačkom migracijskom politikom: ljudi su se žalili da dolazi previše izbjeglica, da se previše ili premalo “izbjeglica” deportira – ali ključna je bila da je savezna vlada bila zakonski obvezna deportirati, štoviše, da joj se uopće ne bi smjelo dopustiti da ljude prihvati.
Teškoća leži u činjenici da se njemačka vlada ne može tužiti, jer samo netko tko je “osobno pogođen, tko ima subjektivno pravo”, ima pravo to učiniti. U ovom slučaju, međutim, takve osobe nema. Savezna Republika bi, međutim, mogla zahtijevati od ostalih država članica EU-a da se pridržavaju Dublinskog sporazuma, a zatim ih tužiti pred Europskim sudom pravde. Ali to se ne događa.
Odlučujuća godina u kojoj je započelo nepoštivanje Temeljnog zakona bila je 2015.
„ Merkelina tadašnja odluka da otvori granice i pusti ulazak svima po volji bila je očito kršenje zakona – i to do danas nije ispravljeno.“
A budući da je djelovala kao kancelarka, nitko je nije mogao tužiti.
Jedino što se moglo učiniti bilo je smijeniti je s dužnosti. To bi u to vrijeme bilo moguće izglasavanjem nepovjerenja. Međutim, o tome se nikada nije raspravljalo, niti bi bilo većine za to. Zato se uopće pojavila cijela dilema.
Merkel je govorila o „humanosti“ kao svom motivu.
„Humanost je uvijek dobra i važna. Ali izbjeglice s kojima je sve počelo bile su u Budimpešti, u Mađarskoj. Mađarska je, kao što znamo, zemlja EU. To znači: Ti su ljudi trebali ostati tamo i dovršiti postupak azila, a kada su došli k nama, trebali su biti vraćeni u Mađarsku u skladu s važećim zakonom. Angela Merkel to nije učinila. Čak je otišla i dalje i otvorila njemačke granice – poznata s besmislenom izjavom: ‘Ne možete zaštititi ili zatvoriti tri tisuće metara granice.’ Zato su ljudi tada mogli nesmetano ulaziti u našu zemlju. To je bila situacija 2015. godine, od koje i danas patimo.“
Ovaj postupak, naravno, nije bio human prema Nijemcima.
Kao odgovor na primjedbu novinara: „Ali morao je postojati politički razlog! Jednom sam razgovarao s Willyjem Wimmerom, koji je rekao: ‘ Tokovi izbjeglica su proizvedeni ‘,“ profesor Scholz je odgovorio:
„ Naravno da se to radi! Možete vidjeti kako je to organizirano – preko Balkana, krijumčarima i slično.“
Merkel je to naravno znala. Ali zašto se ponašala onako kako se ponašala, na to pitanje nije imala odgovor. I nije mogao dobiti odgovor od nje.
Na pitanje što misli da bi bilo potrebno kako bi postupci azila bili pravno sigurniji, profesor Scholz je odgovorio:
” Ništa drugo ne bi bilo potrebno osim konačnog usklađivanja s Ustavom – i Dublinskom uredbom! Ništa drugo se ne mora dogoditi.”
Savezna vlada mora djelovati u skladu s tim, a svi ministri moraju biti obvezni ispunjavati svoje ustavne i zakonske dužnosti. Ali to se ne događa. Čak i kad bi CDU to istinski htio učiniti – ni sa SPD-om to ne bi bilo izvedivo. Stoga se sve svodi na to da se stanovništvo mora brinuti za sve veći broj izbjeglica
, a to košta novca, puno novca. Problem postaje sve veći – ali se i dalje ne poduzimaju nikakve mjere protiv toga.
Ali nije riječ samo o rastućem financijskom teretu, već i o ogromnom porastu kriminala zbog nekontroliranog priljeva kriminalnih elemenata i time očiglednog gubitka unutarnje sigurnosti, 2 širenja antislobodarskih klanovskih mreža i religija, 3 i predvidljivog skliznuća njemačkog naroda s njegovom liberalnom kulturom u manjinu.
Kadrovi vladajuće stranke, koji stalno govore o „našoj demokraciji“ i „slobodnom i demokratskom osnovnom poretku Temeljnog zakona“ koji se mora braniti od desničarskih ekstremističkih pokreta, intenzivno rade izvan „slobodnog i demokratskog osnovnog poretka“ protiv ustava i protiv vlastitog naroda.
Pozadina
Profesor Scholz ostaje suzdržan po pitanju organiziranih migracijskih tokova.
Tako je 30. rujna 2015. posebni izaslanik UN-a za migracije, Irac Peter Sutherland, u američkom think tanku “Vijeće za vanjske odnose” izjavio:
“Svatko tko mi kaže da sam odlučan uništiti homogenost naroda potpuno je u pravu! (‘potpuno prokleto u pravu’) To je upravo ono što namjeravam učiniti! (Pljesak, smijeh) Kad bih to mogao učiniti sutra, uništio bih to, uključujući i vlastiti narod.” 7
Nizozemski socijaldemokrat Frans Timmermans , prvi potpredsjednik Europske komisije i povjerenik EU-a za bolju regulaciju, vladavinu prava i Povelju o temeljnim pravima, pozvao je članove Europskog parlamenta tijekom takozvanog “Kolokvija EU o temeljnim pravima” u listopadu 2015. da pojačaju svoje napore u cilju ” iskorijenjavanja monokulturnih država” i ubrzanja procesa provedbe “multikulturne raznolikosti” u svakoj naciji diljem svijeta.
Budućnost čovječanstva više ne počiva na pojedinačnim nacijama i kulturama, već na miješanoj superkulturi. Masovna imigracija muslimanskih muškaraca u Europu sredstvo je za postizanje tog cilja .
Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy izjavio je 17. prosinca 2008. ispred elitne École Polytechnique u Palaiseauu, pariškoj četvrti:
„Dakle, koji je cilj? Cilj je miješanje rasa . Izazov miješanja različitih nacija izazov je 21. stoljeća. To nije izbor, to je obveza!!! To je imperativ!!!“ 9
Njemačke vlasti služe kao voljni pomagači i suučesnici globalista.
