Švedska je krenula s deportacijama kriminalnih migranata, jer je nasilje bandi previše eskaliralo.
Švedska je godinama pokazivala što se događa kada se masovna imigracija, neuspješna integracija i slaba država međusobno sudare: ratovi bandi, pucnjave, bombaški napadi i maloljetni plaćeni ubojice. Sada Stockholm radikalno mijenja smjer. Prema kriminalnim strancima postupa se strože, šefovi bandi se progone, azilna migracija se ograničava – a broj pucnjava naglo se smanjuje.
Godinama je Švedska slovila kao apsolutno negativan primjer kada je riječ o migracijskoj politici i kriminalitetu stranaca. No, slika se u međuvremenu mijenja. Švedska policija je 2022. zabilježila još 391 pucnjavu. 2025. godine bilo ih je samo 158. Od siječnja do kolovoza 2026. registrirana su 53 slučaja, dok ih je u istom razdoblju prethodne godine bilo 114. U prvom polugodištu broj je čak pao na najnižu razinu otkako se 2017. počela voditi nacionalna statistika. Od zemlje koja se godinama navikavala na sve nove rekorde nasilja bandi, Švedska postaje primjer onoga što se događa kada država ponovno odlučno djeluje.
Naime, građanska manjinska vlada Ulfa Kristerssona, koju podržavaju Švedski demokrati, pojačala je borbu protiv kriminalnih mreža. Policija progoni vodeće figure čak i u inozemstvu, informacije se brže razmjenjuju, a počinitelji nasilja završavaju iza rešetaka. Istodobno Stockholm vodi znatno strožu politiku useljavanja i pooštrava pravila za strane počinitelje kaznenih djela. Godine ignoriranja problema zamijenjene su politikom u kojoj zaštita vlastitog stanovništva ponovno ima prednost.
Dugo se dopuštalo da paralelna društva rastu
Problem švedskih bandi usko je povezan s liberalnom migracijskom politikom posljednjih desetljeća. Premijer Kristersson već je krajem 2022. otvoreno rekao da počinitelji organiziranog kriminala bandi gotovo uvijek imaju strano podrijetlo. Godine 2023. otišao je korak dalje i za razvoj situacije okrivio raniju useljeničku politiku i neuspješnu integraciju. Time je čelnik vlade bez uvijanja izrekao ono što je švedska politika godinama potiskivala. U predgrađima su nastale izolirane sredine, kriminalne mreže regrutirale su svoje nove članove izravno na ulici, a sve mlađi počinitelji preuzimali su naručena ubojstva. Policija je 2025. zabilježila oko 17.500 aktivnih članova kriminalnih bandi. Još oko 50.000 osoba kretalo se u okruže
Tko u Švedskoj počini kazneno djelo, treba otići
Novi smjer posebno je vidljiv kada je riječ o protjerivanju stranih počinitelja kaznenih djela. Od 1. rujna 2026. već su kaznena djela koja prelaze običnu novčanu kaznu u načelu dovoljna da bi se omogućilo protjerivanje. Državni odvjetnici moraju zatražiti protjerivanje u odgovarajućim postupcima, zabrane ponovnog ulaska produljuju se, a ubuduće se mogu izreći i na neodređeno vrijeme. Sama vlada očekuje da bi se broj protjerivanja zbog kaznenih djela mogao šesterostruko povećati.
Švedska time ide putem kojeg su mnoge zapadnoeuropske vlade pod pritiskom lijevih stranaka godinama izbjegavale. Tko kao stranac dođe u zemlju i ondje počini teška kaznena djela, treba izgubiti svoj status boravka. Tko želi ući u zemlju kao međunarodni kriminalac, treba biti odbijen već na granici. Koliko takav pristup može djelovati, pokazuje borba protiv međunarodnih bandi kradljivaca. Policija je 2024. odbila ulazak za 262 takva počinitelja, a 2025. već za njih 400. Istodobno su nadležna tijela 2024. i 2025. zabilježila više od 50.000 krađa manje nego što bi se očekivalo na temelju prethodnog trenda. Kod krađa automobila broj je bio oko četvrtinu manji nego što je predviđao dotadašnji razvoj.
To je razlika između političkog blebetanja i dosljednog djelovanja države. Kriminalne mreže računaju na rizike. Tko mora računati na uhićenje, deportaciju i višegodišnju zabranu ulaska, prije ili kasnije potražit će lakšu metu. I kod nasilja bandi krivulja sada naglo ide prema dolje. Problem je i dalje velik jer su ga politika i nadležna tijela godinama dopuštali da raste. Stockholm je, međutim, prestao samo upravljati posljedicama vlastite migracijske politike.
Švedska čisti za sobom. Gangsteri se progone, kriminalni stranci protjeruju, migracija se ograničava, a država korak po korak ponovno preuzima kontrolu. Broj pucnjava pada na povijesno niske razine. Njemačka, Austrija i druge europske zemlje pogođene kriminalnim bandama mogle bi iz toga nešto naučiti. Kad bi htjele.
