U petak je EU odobrila povijesni pakt o migracijama i time je Europljanima stavila omču oko vrata., a Bruxelles je već najavio da će se žestoko obračunati s onima koji budu pružali otpor.
Povodom stupanja na snagu Migracionog pakta EU, Merz slavi, Le Pen poziva na referendum o imigraciji, a povjerenik EU za migracije prijeti zemljama poput Mađarske ‘štapom’ ako se ne budu pridržavale sporazuma.
Prije pet godina, 2020., francuska političarka Marine Le Pen opisala je pakt o migracijama, koji je tada još bio u fazi planiranja, kao „samoubojstvo Europe“. Rekla je da će on u Europu dovesti 60 do 70 milijuna novih migranata.
Europa će uskoro otkriti koliko su kritičari bili proročki. Dana 12. lipnja službeno je stupio na snagu vrlo kontroverzni pakt EU o migracijama, što je odmah dovelo do oštre političke podjele diljem kontinenta.
Bruxelles je već naznačio da će se žestoko obračunati s otporom; povjerenik EU za migracije nedavno je priznao da Unija priprema „obračun“ protiv država članica koje odbijaju poštivati nove smjernice za preseljenje.
Srž kontroverze leži u obveznim kvotama za migrante iz pakta, koje Bruxelles predstavlja kao “podjelu tereta”. Kritičari tvrde da u praksi ovaj sustav raspodjele nudi zemljama poput Njemačke i Francuske prikladan mehanizam za premještanje tražitelja azila u zemlje srednje i istočne Europe – poput Poljske i Mađarske – koje su tradicionalno imale strog stav protiv izbjeglica.
Europski političari protiv imigracije već reagiraju na ono što nazivaju zakonom koji će donijeti katastrofu Europi. Šest godina kasnije, Le Pen poziva na „ustavni referendum o imigraciji“.
„Sutra stupa na snagu Migracijski pakt. Obvezuje države članice Europske unije da prihvate migrante, pod prijetnjom novčanih kazni. Kad dođemo na vlast, predložit ćemo Francuzima ustavni referendum o imigraciji, jedini način da ponovno preuzmemo kontrolu nad našom migracijskom politikom“, napisala je na X-u.
Financijske sankcije za nepoštivanje pravila su stroge. Vlade koje se ne pridržavaju pravila suočavaju se s kaznama do 21.000 eura po migrantu, što bi zemlje koje odstupaju od pravila potencijalno moglo koštati stotine milijuna eura. Štoviše, pakt omogućuje povećanje tih financijskih sankcija u nadolazećim godinama, što znači da bi troškovi nepoštivanja mogli brzo narasti na milijarde eura.
U međuvremenu, drugi etablirani europski političari slave ovaj korak. Njemački kancelar Friedrich Merz pokušao je predstaviti pakt o migracijama kao pozitivan razvoj događaja za kontrolu imigracije.
„Preokret u području migracija je započeo – i na nacionalnoj i na europskoj razini. Od danas je na snazi Zajednički europski sustav azila: bolja kontrola i red, brži postupci i pravedna raspodjela odgovornosti. Reforma se mora učinkovito provesti. Na taj će način naša zemlja imati koristi“, napisao je Merz.
Naravno, EU također pokušava promovirati pakt putem društvenih mreža.
Fairer rules, shared responsibility and stronger coordination. The EU pact on migration and
— EU Council (@EUCouncil) June 12, 2026
asylum starts applying today.
🎥 Watch our video to learn more. pic.twitter.com/ikhjI4P3n5
Krajnji cilj pakta EU o migracijama
Jezično gledano, naglasak koji EU stavlja na dijeljenje „tereta“ migracija predstavlja oštar retorički zaokret u usporedbi s vrhuncem izbjegličke krize 2016. godine.
Prije deset godina, pridošlice su bile široko hvaljene od strane Bruxellesa kao buduća europska radna snaga – liječnici, odvjetnici i inženjeri predodređeni da spase stare mirovinske sustave kontinenta. Danas je taj idealistički jezik zamijenjen utilitarističkim vokabularom upravljanja „teretom“.
Strateški, pakt funkcionira kao ventil političkog pritiska. Smanjenjem neposredne koncentracije migranata u zapadnoj Europi, Bruxelles se nada obuzdati brzi izborni uspon populističkih desničarskih stranaka. Istovremeno, okvir ima za cilj uvesti demografsku raznolikost u istočnoeuropske zemlje, koje vodstvo EU-a dugo kritizira kao previše homogene i politički konzervativne.
Dugoročno gledano, naturalizacija i ponovno ujedinjenje obitelji ovih migranata mogli bi temeljno promijeniti izbornu dinamiku u tim tradicionalno konzervativnim regijama u korist ljevičarskih i pro-migracijskih stranaka.
Međutim, stanovništvo srednje i istočne Europe i dalje se u velikoj mjeri protivi prisilnom preseljenju. Desetljeća anketa javnog mnijenja pokazuju duboku društvenu preferenciju za očuvanjem postojećih demografskih struktura, što otvara put dugotrajnoj ustavnoj i političkoj blokadi između nacionalnih prijestolnica i Bruxellesa.
Mađarska pod novim vodstvom
Politička šahovska ploča EU-a također se značajno pomaknula zbog nedavne promjene vlasti u Mađarskoj. Bivšeg premijera Viktora Orbána, dugo vremena najžešćeg protivnika bruxellesovih migracijskih kvota, naslijedio je premijer Péter Magyar.
U izvješću u biltenu Euractiv postavlja se pitanje „jesu li neke nacionalne vlade spremne“ za migracijski pakt EU-a, koji je „pokrenuo pitanja o potrebi da Bruxelles obračuna s glavnim gradovima koji ne surađuju“.
U intervjuu, povjerenik za migracije Magnus Brunner rekao je da su spremni upotrijebiti “štap” kako bi doveli zemlje poput Mađarske u red.
„Pakt sadrži i mrkvu i štap. Dakle, financiranje, novac dobivate samo ako primjenjujete pakt“, rekao je.
Euractiv čak sasvim otvoreno priznaje da je Magyar vjerojatno više nego spreman izdati javnost u vezi s pitanjem migrantskih kvota.
„Péter Magyar, mađarski premijer, koji se nekoć žestoko protivio paktu EU o migracijama, sada drži svoje opcije otvorenima. Pod pritiskom oporbene stranke Fidesz da isključi provedbu, izbjegao je pitanje i rekao samo da pod Tiszinom vladom ‘neće biti ilegalnih migranata u Mađarskoj’“, napisao je Euractiv.
Ova pažljivo formulirana razlika širom otvara vrata dolasku migranata koji se obrađuju „legalno“ prema parametrima novog okvira EU. Ne čudi da je povjerenik Brunner pohvalio promjenu kursa nove mađarske vlade. Vladu je nazvao „vrlo konstruktivnom“ i dodao: „Naš je zadatak objasniti koristi za Mađarsku i učiniti ih vidljivima na političkoj razini.“
Brunner je, naravno, bio dovoljno pametan da novi migracijski pakt ne predstavi kao ‘samoubojstvo Europe’, a istovremeno pokušava izvršiti pritisak na novu mađarsku vladu. Barem mu se to može odati priznanje.
