Unatoč manjku od čak 750.000 stanova, izdajnik Sanchez želi u Španjolskoj još više migranata.
Španjolskoj nedostaje stambenog prostora – i to jako mnogo. Između 2021. i 2025. u Španjolskoj je broj kućanstava porastao za oko 750.000 više nego što je izgrađeno novih stanova. Istodobno je broj stanovnika od stupanja Pedra Sáncheza na dužnost, zahvaljujući kontinuiranom masovnom useljavanju, porastao za dobrih tri milijuna. Sánchez unatoč tome želi otvoriti dodatne legalne putove za useljavanje. Kako bi se nosila s posljedicama nestašice, njegova socijalistička vlada u posljednje se vrijeme oslanjala na ograničenja cijena najma, dulje trajanje ugovora i još više prepreka pri iseljenjima.
Kada je Sánchez u ljeto 2018. preuzeo vladu, u Španjolskoj je živjelo 46,73 milijuna ljudi. Od toga je oko 6,32 milijuna bilo rođeno u inozemstvu. Osam godina kasnije zemlja ima 49,80 milijuna stanovnika – dobrih tri milijuna više. Drugi dio računice još je dojmljiviji. 1. srpnja 2026. u Španjolskoj je već živjelo 10,29 milijuna ljudi rođenih u inozemstvu. U osam godina broj ljudi u toj skupini povećao se za gotovo četiri milijuna. Broj ljudi rođenih u Španjolskoj u istom se razdoblju smanjio za oko 900.000. Stanovništvo Španjolske raste zbog povećanja broja stanovnika rođenih u inozemstvu, dok se broj domaćeg stanovništva smanjuje.
Raspoloživi stambeni prostor, međutim, ne raste usporedno s brojem stanovnika. Tijekom 2025. broj kućanstava povećao se za oko 240.000, prema podacima Banco de España. Izgrađeno je svega 92.000 novih stanova. U razdoblju od 2021. do 2025. razlika se popela na oko 750.000 stanova. Istodobno središnja banka izričito navodi snažne migracijske tokove posljednjih godina kao jedan od važnih razloga dodatne potražnje za stanovima za najam i kupnju.
Masovno useljavanje se nastavlja
A što rade Sánchez i njegovi socijalisti? Žele dovesti još više stranaca u zemlju. Krajem lipnja predstavio je svoj novi „Plan za integraciju i državljanstvo“. Trošak samo u prvoj godini: više od 500 milijuna eura. U to je uključena nova strategija radne migracije koja izričito treba otvoriti dodatne „legalne, sigurne i uređene“ putove prema Španjolskoj. U sklopu te lijeve agende preoblikovanja stanovništva planirana je i državna agencija za „ljudsku mobilnost“. Još bi više stranaca trebalo doći u Španjolsku i time dodatno pogoršati već postojeće probleme.
No, kao što to socijalisti već čine, problemi se ne rješavaju, nego se njima upravlja. Gornje granice cijena najma, određene državnim referentnim vrijednostima, doduše drže najamnine pod kontrolom, ali istodobno dovode do toga da se gradi sve manje novih stanova. Kada su zemljišta skupa, a i izgradnja stambenog prostora sve više košta, potencijalni investitori triput računaju isplati li im se ulaganje. Nitko neće graditi stanove za najam ako se to financijski jednostavno ne isplati. A za prosječnog Španjolca gradnja vlastite kuće zbog visokih cijena zemljišta ionako postaje san koji si ne može priuštiti.
Najmodavci uvijek izvlače deblji kraj
Ne treba zaboraviti ni španjolsko najmodavno pravo, koje je zahvaljujući socijalističkoj politici postalo izrazito nepovoljno za najmodavce. Ako bi država najmoprimca proglasila ekonomski ugroženim, a nadležna uprava ne bi osigurala zamjenski smještaj, iseljenje bi se obustavilo. Uprava je imala dva mjeseca da ponudi smještaj ili podmiri dugovanja za najamninu, odnosno položi ih kod suda. Ako se ni to ne bi dogodilo, uprava je automatski trebala preuzeti položaj dužnika najmoprimca. Najmoprimac bi ostao u stanu, ugovor bi se nastavio, a vlasnik unatoč postupku iseljenja zasad ne bi mogao ponovno dobiti svoju imovinu.
Vlada Sáncheza dodatno je pooštrila situaciju Kraljevskim dekretom-zakonom 27/2026. Nakon pet godina trajanja ugovora – odnosno sedam godina ako je najmodavac pravna osoba – ugovor o najmu trebao se automatski produžiti na daljnjih pet, odnosno sedam godina, ako ne bi bio pravodobno otkazan. Najmodavci su morali obavijestiti najmoprimce šest mjeseci unaprijed. Ni tu nije bio kraj. Ako bi vlasnik nakon isteka ugovora htio uredno okončati najam, najmoprimcu je u pravilu trebao platiti najmanje dvanaest mjesečnih najamnina za usporediv stan. Godišnja najamnina usporedivog stana kao cijena za neproduljivanje ugovora o najmu koji je istekao. Za određene slučajeve, poput dokazane potrebe vlasnika da sam koristi stan, dekret je predviđao iznimke. Ove dvije konstrukcije nisu dugo potrajale. Kongres je 2. listopada oba dekreta ponovno ukinuo.
Socijalističko upravljanje bijedom
I u Španjolskoj socijalisti pokazuju da su sve samo ne „stranka malog čovjeka“. Svojom politikom preoblikovanja stanovništva ne uništavaju samo društvenu koheziju stanovništva, nego prije svega dovode do toga da si običan radnik više ne može priuštiti stan za svoju obitelj. Ako s obzirom na takve životne okolnosti uopće još može zasnovati obitelj. Sánchez i njegovi suradnici sve se više bave samo upravljanjem bijedom u završnoj fazi. A obični španjolski građanin trpi.
Kao i u mnogim drugim europskim zemljama, samoproglašene lijeve „radničke stranke“ pretvorile su se u stranke migranata. Vlastiti narod očito tim drugovima ništa ne znači, zbog čega sve više potiču zamjenu stanovništva. A onda se čude kada radnici i službenici pronađu novi politički dom kod desnih stranaka, jer upravo one govore o problemima koje je izazvala lijeva politika.
