‘Zamjena europskog stanovništva’: Istraga o financiranju migrantskih ruta novcem poreznih obveznika.
Istraživački medij McCracker objavio je dokumentarac “Replacing Europe” (Zamjena Europe), u kojem prati putovanje migranata iz zapadne Afrike preko Španjolske i Francuske do Velike Britanije. Film, temeljen na mjesecima istraživanja i tajnih snimaka, ispituje ulogu krijumčarskih mreža, nevladinih organizacija, javnih institucija i europskih vlada u prihvaćanju i premještanju migranata.
Autori tvrde da migracijski tokovi nisu samo rezultat kaotičnih kretanja, već da iza njih stoji sustav koji je djelomično financiran novcem poreznih obveznika. Njihovi navodi postavljaju pitanja o kontrolama javne potrošnje, poticajima za humanitarne organizacije i granici između humanitarne podrške i olakšavanja ilegalnih prelazaka granice. Tvrdnje iz filma predstavljaju izjave autora i sugovornika, a ne pravno utvrđene činjenice.
“Svatko želi svoj dio”
Prema filmu, jedan od intervjuiranih, Sheikh M. Kroma, koji je radio za Međunarodnu organizaciju Ujedinjenih naroda za migracije, opisao je migracije kao “igru” u kojoj svi žele zaraditi. Tvrdio je da krijumčarske mreže naplaćuju između 50.000 i 60.000 eura po brodu te je optužio Španjolsku da ima malo poticaja da potpuno zaustavi dolaske, budući da prima sredstva Europske unije za upravljanje migracijama.
McCracker navodi da je pratio rutu od Nouadhiboua u Mauritaniji, preko Kanarskih otoka i španjolskog kopna, do francuske obale i La Manchea. U Mauritaniji je razgovarao s lokalnim izvorima koji su iznijeli tvrdnje o nasilju nad migrantima, otmicama i suradnji između kriminalaca i nekih policajaca. Ekipa je također posjetila centar za pomoć migrantima koji surađuje s međunarodnim organizacijama, a prema filmu istaknuto je da projekt financira američko veleposlanstvo.
Milijuni eura za prihvat migranata
Poseban dio dokumentarca posvećen je španjolskoj katoličkoj organizaciji ACCEM, koja premješta migrante s Kanarskih otoka na kopno i osigurava im smještaj. Prema godišnjem izvješću organizacije za 2024. godinu, koje je citirao španjolski medij Infovatican, ACCEM je te godine imao oko 225 milijuna eura, od čega je 88 posto došlo od središnje španjolske vlade. Organizacija je imala 3839 zaposlenika i upravljala je s 9812 mjesta za prihvat.
Tim tvrdi da je pronašao stotine muškaraca koji su čekali letove za Madrid na aerodromu Gran Canaria. Jedan migrant iz Senegala, koji je živio u prihvatnom centru gotovo godinu dana, rekao je da je primao oko 75 eura mjesečno, s autobusnim i metro kartama. Ove tvrdnje iz filma nisu neovisno provjerene u dostavljenom materijalu.
Dokumentarac se također osvrće na dokumente UN-a koji povezuju migracije s ciljevima održivog razvoja do 2030. Autori smatraju da takav pristup potiče širenje migracijskih ruta, dok međunarodne organizacije i nevladine udruge naglašavaju razvojne i humanitarne aspekte migracija.
Aktivisti pomažu migrantima da prijeđu u Francusku
U Irunu, španjolskom gradu na granici s Francuskom, McCracker je zabilježio obojene otiske stopala koji, prema autoru, vode migrante od autobusnog kolodvora do mjesta gdje primaju pomoć za nastavak putovanja. Članovi aktivističke skupine Irungo Harera Sare rekli su da su pomogli oko 40 000 migranata da prijeđu granicu s Francuskom.
U francuskom gradu Bayonneu migranti mogu boraviti u skloništu Pausa, kojim upravlja gradska uprava. Ravnatelj centra rekao je timu da migranti ostaju nekoliko dana, a zatim nastavljaju putovanje autobusom diljem Europe, sa ili bez dokumenata.
Sukob s ekipom u Parizu i snimanje u Calaisu
Tijekom snimanja u blizini Eiffelovog tornja u Parizu, članovi ekipe napadnuti su nakon što su počeli snimati ulične prodavače. Suosnivač McCrackera Josh Rubin zadobio je ozljede glave, prema izvješću medija.
U Calaisu, na sjeveru Francuske, ekipa je tajno snimala migrantski kamp u napuštenom skladištu. Prema njihovim izjavama, u tom području su se nalazili šatori, prostorija za molitvu i muškarci koji su nadzirali posjetitelje. Kad su primijetili kameru, gomila je okružila ekipu i izbacila ih iz kampa.
Autori tvrde da su tijekom nekoliko tjedana praćenja obale zabilježili pripreme za prelazak La Manchea. U jednom slučaju, prema njihovom opisu, više od 50 ljudi izašlo je iz dina i krenulo prema vodi, a policija je stigla tek nakon što je ukrcaj već započeo. Tim kaže da je brod potom uspješno otplovio do Velike Britanije.
U završnom dijelu filma, McCracker razgovara s tražiteljima azila koji borave u hotelu financiranom iz britanskog proračuna. Oni tvrde da su im smještaj i hrana besplatni, da primaju oko 300 funti mjesečno i da imaju pristup besplatnom sveučilišnom obrazovanju.
Dokumentarac postavlja pitanja o načinu trošenja javnog novca i nadzoru organizacija koje rade s migrantima.
