Duhovna duga

Šarena duga koju svi poznajemo i volimo ima sablasnu rođakinju: maglovitu dugu. A jedan od ovih eteričnih zračnih lukova uočen je iznad Bajkalskog jezera, najvećeg slatkovodnog jezera na svijetu.

Savezna državna ustanova Zapovednoe Podlemorye podijelila je slike ovog neobičnog fenomena snimljene u Burjatiji, ruskoj republici koja se nalazi u jugoistočnom Sibiru, na granici s Mongolijom. Institucija je objavila sljedeće priopćenje:

“Naš fotograf Aleksej Svatov snimio je rijedak prirodni fenomen na Uškanskim otocima: bijelu dugu.”

Svatov je citiran u nastavku koji opisuje iskustvo.

Svatov je rekao:

“Vidio sam ovo nekoliko puta ranije danas, ali nisam mogao fotografirati. Ovdje smo imali sreće. Na otocima je gotovo dva dana bilo maglovito, tuljani se nisu baš vidjeli, ali duga se pojavila točno ispred kontrolne točke. Napraviš večeru, podigneš oči, čekaš iz navike neprobojnu maglu, i pojavi se takvo čudo.


Zašto nastaju “duge duhova”?

Duge u obliku magle, poznate i kao duge duhovi ili bijele duge, mnogo su rjeđe od svojih obojenih dvojnika i pojavljuju se samo kada su uvjeti pogodni. U konačnici, oboje nastaje kada svjetlost stupa u interakciju s kapljicama vlage u zraku.

Svjetlost putuje sporije kroz vodu nego kroz zrak, pa kad uđe u kap vode, usporava i savija se. To se zove refrakcija.

Svjetlost se zatim reflektira natrag u kapljicu i natrag putem kojim je došla, ponovno se savijajući dok napušta kapljicu. Svjetlost koju vidimo sastoji se od spektra različitih boja, od kojih se neke više savijaju od drugih.

Stoga se kod loma svjetlosti te boje razdvajaju, pri čemu je ljubičasta najmanje zakrivljena, a crvena najviše. Ali zašto se to odvajanje ne događa u lukovima magle? Razlika je u veličini kapljica vode.

Kišne kapi obično su duge između 0,5 i 2 milimetra, dok su kapljice vode u magli obično puno manje, oko 0,05 milimetara.


Institucija Zapovednoe Podlemorye objasnila je:

“Možete vidjeti bijelu dugu ako su čestice vode u magli manje od 25 mikrona u promjeru. Malo više u veličini i već vidimo uobičajenu i poznatu duginu boju”.

Zbog manje veličine kapljica vode, razdvajanje boja u dugi u magli je slabije i mutnije, što znači da izgleda uglavnom bijela. Zbog ovog zamućenja duge u magli mogu izgledati šire od većine duga.

Bajkalsko jezero, koje se smatra jednim od najvećih rezervata slatke vode na planetu, duboko je 1600 metara i skriva čitav neistražen ekosustav. Iz tog razloga postoje mnoge priče o neobjašnjivim susretima tijekom nekoliko provedenih ekspedicija. Bajkalsko jezero nalazi se u južnom Sibiru i stručnjaci ga smatraju potpuno neovisnim ekosustavom. Međutim, postalo je vrlo poznato po broju viđenja NLO-a, OSNI-ja, pa čak i vodenih humanoida koje su prijavili brojni svjedoci.