Misterij autobusa 375 i posljednja vožnja nakon koje Peking više nikada nije bio isti.
Jedna noć, nekoliko neobičnih putnika i autobus koji se, prema legendi, nikada nije vratio u garažu. Priča koja je zvučala kao glasina s interneta, a pretvorila se u jedan od najpoznatijih kineskih urbanih mitova.
Postoje mjesta na kojima se čovjek boji mraka.
A postoje i ona na kojima se više boji onoga što bi moglo sjediti pokraj njega.
Zamislite Peking, studeni 1995. godine. Noć je hladna, ulice su gotovo prazne, a svjetla velikoga grada polako nestaju iza posljednjih autobusnih stanica. Na cesti nema gotovo nikoga. Samo povremeni automobil, vjetar koji prolazi između zgrada i zvuk motora starog autobusa koji se probija kroz tamu.
Na njegovu odredištu čeka još jedna obična noćna vožnja.
Barem bi tako trebalo biti.
Autobus broj 375.
Prema priči koja će se godinama poslije širiti internetom, te je noći jedna vožnja završila događajem koji nitko od njezinih navodnih svjedoka nije mogao objasniti na uobičajen način.
Ili je barem tako glasila legenda.
Putnici koji nisu trebali biti ondje
Autobus je krenuo svojom rutom. Za upravljačem je bio vozač, uz njega kondukterica, a u putničkom dijelu nalazilo se još nekoliko ljudi. Umor, tišina i monotono podrhtavanje motora bili su jedino što je prekidalo noć.
Na jednoj od stanica ušla je starija žena. U blizini nje sjeo je mlađi muškarac. Ostali putnici nisu obraćali mnogo pozornosti jedni na druge. Svatko je imao svoj razlog zašto je u to doba noći još bio izvan kuće.
Autobus je nastavio dalje.
Tada su se na cesti pojavile dvije osobe.
Nisu čekale na uobičajenoj stanici. Stajale su uz cestu, u mraku, i davale znak vozaču da stane. Prema najpoznatijoj verziji priče, vozač je odlučio pustiti ih unutra jer je bila riječ o posljednjoj vožnji.
Ali kada su se vrata otvorila, navodno nisu ušla samo dvojica muškaraca.
Između njih nalazila se još jedna osoba, koju su pridržavali. Glava joj je bila spuštena, kosa neuredna, a odjeća neobična. Dvojica muškaraca nosila su duge haljine koje su podsjećale na tradicionalnu odjeću iz doba kineske dinastije Qing.
Nisu razgovarali s ostalim putnicima.
Nisu objašnjavali kamo idu.
Samo su sjeli.
Možda bi cijela stvar završila kao još jedna neobična uspomena na kasnu vožnju da starija žena nije počela promatrati pridošlice.
Ne na trenutak. Ne iz obične znatiželje.
Navodno ih je neprestano gledala.
A onda se dogodilo nešto što je promijenilo tijek priče.
Optužba koja je spasila život
Starija žena odjednom je počela optuživati mlađeg muškarca da joj je ukrao novčanik.
Mladić je bio zbunjen, zatim ljutit. Tvrdio je da nije uzeo ništa. Putnici su se, prema legendi, našli usred neugodne svađe. Zašto bi ga žena optužila za krađu? Zašto je toliko inzistirala da izađu iz autobusa?
Na kraju su se oboje iskrcali.
Vrata su se zatvorila.
Autobus je nastavio put, a njegova su se svjetla ubrzo izgubila u noći.
Tek kada su ostali sami, žena je navodno prestala glumiti ljutnju.
Rekla je mladiću da mu je upravo spasila život.
On nije razumio. Bio je bijesan jer je ostao na cesti, bez prijevoza, usred noći. Žena je, međutim, inzistirala da je sasluša.
Objasnila mu je da je od trenutka kada su neobični putnici ušli u autobus osjećala da nešto nije u redu. Promatrala ih je, pokušavajući shvatiti što je toliko uznemiruje.
A onda je kroz prozor zapuhao vjetar.
Prema najpoznatijoj verziji legende, vjetar je podigao donje dijelove njihovih dugih haljina.
I žena je ugledala ono što nije mogla objasniti.
Ispod odjeće nije bilo nogu.
Barem tako priča tvrdi.
Muškarci koji su maloprije sjedili nekoliko metara od nje nisu bili obični putnici. Prema njezinu navodnom zaključku, bili su duhovi.
Mladić joj nije morao vjerovati. Mogao ju je proglasiti ludom. Mogao se okrenuti i otići.
Ali zamisli da si na njegovu mjestu.
Prije nekoliko minuta sjedio si u običnom autobusu. Sada stojiš na pustoj cesti, a nepoznata starica govori ti da si upravo izbjegao sudbinu koja je možda zadesila sve ostale.
Što bi učinio?
I još važnije: bi li sljedeći put, kada bi ušao u posljednji autobus, pogledao putnike oko sebe malo pažljivije?
Autobus koji se navodno nije vratio
Prema legendi, sljedećeg jutra primijećeno je da se autobus nije vratio kako se očekivalo. U priči počinje potraga. Spominju se nestali vozač i kondukterica, a u nekim verzijama i putnici koji su prethodne noći bili u vozilu.
Tada priča postaje još mračnija.
Neke verzije tvrde da je autobus pronađen tek nakon nekoliko dana, potopljen u rezervoaru na velikoj udaljenosti od svoje uobičajene rute. U vozilu su navodno pronađena tijela.
Pojavljuju se i dodatni detalji: neobično stanje posmrtnih ostataka, navodno nemoguća udaljenost koju je autobus prešao i priče o tome da se u spremniku nalazila krv umjesto goriva.
Svako novo prepričavanje dodavalo je nešto svoje.
Upravo su takvi detalji legendu učinili nezaboravnom. Više nije bila samo priča o starici koja je prepoznala nešto jezivo u noćnom autobusu. Postala je priča o nestanku, smrti i događaju koji je navodno bio toliko neobjašnjiv da se o njemu nije smjelo govoriti.
