Kad vlastitom unutarnjem djetetu svjesno odlučimo dati bezuvjetnost čistog bivanja sa svim neugodnim emocijama od kojih je pobjeglo u djetinjstvu i kad mu damo taj siguran, prisutan i topli zagrljaj, kad mu damo ljubav i potvrdu za ono što ono jest u čistom postojanju, a ne za ono što ono postiže u životu, energija unutar našeg tijela sama će ‘shiftati’, a svaka emocionalna rana postat će naša mudrost.

U životu naš ego se žrtvuje ili pobjeđuje (natječe se) pa tako u nedostatku istinske ljubavi prema sebi ostajemo zaglavljeni u nezdravim odnosima privrženosti i potrebitosti ili pak zbog gomile straha u sustavu bježimo iz odnosa, dok naša srca zapravo žude za autentičnom povezanošću. Tek u takvoj ogoljenoj povezanosti sa sobom i drugima možemo živjeti istinsku ljubav i slobodu te grliti vlastitu i tuđu bol koju više ne skrivamo, niti od nje više imamo potrebu bježati.

U nedostatku istinske ljubavi prema sebi tako zapinjemo u nepresušnim željama da izgrađujemo svoje karijere i čeznemo za neprekidnim postignućima koja će nam nažalost pružiti samo efekt kratkoročnog zadovoljstva do postavljana slijedećeg cilja, jer ništa izvana ne može popuniti prazninu koju osjećamo unutra.

U nedostatku istinske ljubavi prema sebi zapinjemo i u nesvjesnom pomaganju drugima iz vlastite potrebe ili udovoljavanja, jer iz prostora života u identitetu drukčije, nažalost, ni ne znamo.

I tako nesvjesno bježimo od nelagode cijeli život, ali ona ide s nama kamo god da pođemo. Ona postaje uzrok svih naših bolesti ili pak gorivo za samo prividan uspjeh. Bježimo tako cijeloga života, sve do trenutka dok ne odlučimo u životnom krugu svjesno zastati, prodisati, očistiti, plakati, priznati si, ali zagrliti prostor iz kojeg više u svjesnosti i samospoznaji ne trebamo živjeti.

Ne trebamo se više boriti, sve što trebamo je zamoliti golim srcem da se naučimo prepuštati. Za to nam nije potreban nikakav um, već samo golo srce i vjera da će naše tijelo kroz sve to proći. I hoće, jer drugog puta prema istinskoj slobodi nema.

Tu odluku možete donijeti svaki dan i krenuti putem povratka autentičnosti i ako vas duša zove tim putem, nećete joj se dugo moći odupirati, čak će vam se i zamračiti ako ne čujete njen zov, jer ona čini sve što je u njenoj moći da vas oslobodi od životne borbe ega i da vam pokaže što to život zapravo jest i za čime svi mi za života svjesno ili nesvjesno tragamo.