Težak je osjećaj razočaranja s bilo koje strane. Zapravo, to je onaj svijet u kojem nekoga prekrižiš. Precrtaš. Ili netko prekriži tebe. Više nema povratka natrag. Nikada. Nikako. Jer kad je tuga – ona prođe. Prije ili kasnije. Kada je ljutnja i ona prođe i opet si kao onaj stari. Istina, pomalo načet. Kada je razočaranje, to onda ostaje. I ostaje. Ne prolazi. Razočaranje je zapravo ona točka s koje više nema povratka.

Brzo prepoznaš razočaranu osobu. Nema više sjaja u njenim očima. Ne priča joj se. Zoveš je, a nema volje da ti priča što joj se dogodilo. Ni u koga se razočarala. I kao da čovjek ne stari s godinama. Ostari preko noći s razočaranjima. Živi dalje. A, zapravo više to izgleda kao neko životarenje. Teško je više upaliti bilo kakvo svjetlo nade. A, trebalo bi. Jer, nema smisla ubijati se zbog nečega što je netko napravio. Zbilja, nema smisla.