Patnju materijalne sigurnosti u kojoj ovisimo o drugoj osobi ili patnju svakodnevne neizvjesnosti dok stvaramo svoju financijsku neovisnost i slobodu? Patnju neprestane zone ugode u kojoj je naizgled sve dobro, ali u kojoj neminovno umno i duhovno propadamo ili patnju suočavanja s bolnim istinama, krivim uvjerenjima i donošenjem teških odluka?

Pokušajmo za promjenu umjesto patnje izabrati misliti o tome na čemu smo sve zahvalni i odmah ćemo se osjećati bolje. Nemojmo uvijek misliti kako je drugima lakše, jer nije. Nije drugima lakše niti su drugi sretniji. Nije uvijek u tuđem dvorištu trava zelenija nego u našem.  Znam da je većini ljudi ovo teško za shvatiti, ali naučimo biti zahvalni na onome što imamo, bez obzira koliko nam se to puno ili malo činilo. I, nemojmo se uspoređivati s drugim ljudima i njihovim životima. Svatko od nas došao je ovdje proživjeti svoj život.

Uživajmo stoga u svemu što imamo i što nam život nudi svaki dan. Budimo zahvalni na svemu što imamo svaki dan. Sve što nam treba doći, doći će. Samo se trebamo naučiti strpljenju. A svakodnevna zahvalnost je ključna za sreću i prizivanje svih dobrih stvari u naš život.

I nikada nemojmo zavidjeti drugim ljudima, jer vanjština gotovo nikada nije pokazatelj pravog stanja stvari i brutalne istine i vjerujte da svatko nosi svoj križ.

Živimo svoj život, jer svi drugi su već zauzeti, ali i s obzirom na to da imamo toliko posla i rada na sebi u svome životu, zaista ne znam kako bismo mogli imali vremena za bilo čiji drugi…