- Danijel Koletić
- Arhiva portala Epoha, Pixabay
Tko je taj tko ima pravo suditi put ljubavi? Tko je taj tko može učiniti bilo kakve promjene kada je nečiji ljubavni put u pitanju?
Ponekad kažu – ljubav može biti slijepa i onda zaluta na krivi put. Ponekad se iza strasti u pogledu skriva psihopatska, posesivna i agresivna energija koja unosi nemir u naše živote stvarajući nam patnju i bol.
Ponekad se netko osjeti povrijeđenim zato što mu se u pogledu njegova djeteta ili bilo koje druge voljene osobe nije ukazala ljubav ili taj pogled nije bio njemu po volji. Ponekad s razlogom, ponekad bez razloga dižemo ruke od nečije ljubavi, samo zato što smo nešto krivo protumačili. Ne bismo se smjeli odricati od ljubavi zbog našeg trenutnog raspoloženja ili možebitno krivog tumačenja nečijeg pogleda.
Dozvolimo svakoj ljubavi da bude ono što jest – ljubav. I naša djeca imaju pravo na svoje ljubavi. Ne birajmo umjesto njih koga će i zašto voljeti. Neka to čine njihova srca.
Svako srce uvijek nađe sebi srodno srce pogledom, dodirom, strašću, željom, osjećajem, srca se uvijek nađu, ona imaju svoj put. I, zato, ne pitajmo se zašto je netko s nekim i zašto baš s njim ili njom. To predstavlja misterij života. To nitko od nas ne može shvatiti. Tako funkcionira ljubav. Ona ima svoje tajne putove koje nam neće otkriti.
Neke ljubavi puknu zbog toga što se duše nisu dovoljno upoznale ili zbog nečijeg prevelikog ponosa, zbog krivih riječi, borbe za prevlast u vezi ili braku. Krive riječi i loša djela lako slome prvobitnu strast zaljubljivanja i požude i lako nastane raskol ako nema čvrstih temelja ljubavi.
Taj raskol je manje bolan kada se dogodi u mlađim godinama dok ljudi još nemaju svoje obitelji. No, taj isti raskol može nanijeti veliku bol djeci čiji se roditelji rastaju, jer djeca nisu ni kriva ni dužna zbog svađe svojih roditelja. Ona su rođena kao plod ljubavi, strasti i želje te pri saznanju o rastanku njihovih roditelja postaju izgubljeni, tražeći sebe u toj boli i igri manipulacije koja se odvija među njihovim roditeljima.
Nakon takvih loših iskustava toj djeci kasnije ostaju tragovi u obliku trauma koje su teško izbrisive. I neki će od njih kad narastu i krenu put ljubavi možda nesvjesno nanijeti drugima tu istu bol koja tinja u njima.
Kada govorimo o raskolima u ljubavi, najgore je kada se počne tražiti krivac za nešto i kada se ljudi počnu pitati – tko je u pravu ili nije… A obje strane tvrde kako su u pravu. To je iscrpljujuće do bola.
U stresnim situacijama teško je doći do točke međusobnog razumijevanja. Ako netko od vaših poznatih prolazi kroz takvo teško razdoblje, nije se potrebno naslađivati (to je vrlo ružno) ili osuđivati bilo koga za bilo što, jer nikad ne znamo cijelu istinu o nečijem životu. Zato je najbolje ne miješati se i pustiti olujno more ljubavi da se smiri. Budimo tu za naše prijatelje, ali ne miješajmo se ni u čiju ljubav.
Uostalom, svatko od nas u svom srcu i u svom domu, kao i u svom umu ima neka svoja nerazriješena, otvorena pitanja pa je bolje da prvo pogledamo u sebe i da se priupitamo – trebamo li živjeti svoj ili tuđi život? Radije se pozabavimo svojim životima. Pustimo druge ljude da žive svoje živote i imaju svoje ljubavi.
Znajmo da će prava ljubav uvijek opstati i uspjeti preživjeti sve bure i oluje koje život svima nama donosi. Jer kada duša nađe srodnu dušu, ona je teško napušta. Duša – duši, ljubav je to frekvencije svemira. To je znatno više od jednog pogleda strasti – to je sudbina koju će teško razdvojiti trenutak krivo izgovorenih riječi.
One koje volimo najviše na svijetu često su nažalost i najveći taoci naših slabosti i krivih riječi i djela. Oni su ti koji nam praštaju i koji nas vole kao i mi njih. Duša koja nađe srodnu dušu, kako kažu u narodu, frekvencija je spektra života u vječnom putovanju i potrazi. To je sudbina s razlogom baš kao i sve prave ljubavi. Duša koja je u frekvenciji pronašla svoju dušu – ima misiju čiste ljubavi u prilagodbi i razumijevanju s oprostom.
Ljubav je u najvećoj mjeri čista radost, ali ljubav može biti i bol koju ponekad ne tražimo. Moja pokojna majka našla je u nekom trenutku pogleda svoj trenutak sladunjave ljubavi. Moj pokojni otac pred mojim je očima dječaka tukao moju majku u trenutku pijanstva. Bilo mi je teško i vrlo bolno gledati te scene. No, eto, na milost i moju životnu sreću i radost moja je majka pronašla snage i način da sa mnom pobjegne u zoru i uspije osloboditi dva života patnje.
Sreća je što meni nitko nije nanio bol i što se te situacije, zahvaljujući radu s psihologom u mojim mislima nisu primile. Bilo mi je svega pet godina.
Ne skrivajte poglede od nasilja, nego pokušajte razmisliti kako biste se vi osjećali kao osoba na mjestu krive ljubavi. Ne gledajte ljude koji u alkoholu traže spas, nego im kao zajednica pružite potporu.
Ljubav je nekim ljudima teško pronaći, a još teže zadržati. Živimo u vrlo čudnim vremenima. Danas više nego ikada do sada trebamo pronaći način da razumijemo ljubav u različitosti.
Sve prolazi, ljubav je jedino što ostaje. Nije potrebno brinuti zbog ljubavi. Nju samo trebamo znati njegovati iz dana u dan. Prava ljubav uvijek će preživjeti sve nedaće. Zato, volite sebe kako biste mogli dati ljubav drugima. Darujući tijekom vremena kroz riječi potpore svoju ljubav u frekvenciji energije istinske ljubavi drugima i vama će biti darovana čista, iskonska ljubav.
Ne tražite savršenstvo u ljubavi, nego potražite u svojim mislima dobro i samo dobro. I, ne sudite nikome – nego volite – nitko nije savršen. Svi smo mi samo ljudi, a ljudi griješe. A, onaj tko zna voljeti, zna i praštati.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
