Nema većeg čuda nego kad ti netko neočekivano priskoči u pomoć. Ništa ne tražiš, a dobiješ sve.

Shvatiš da ima netko kome vlastiti interes nije sve na svijetu. Sve tvoje teze da nema više dobrih ljudi padaju u vodu. Iznenadi te da uvijek prvo pomognu oni koji su sve prošli. Brojna razočaranja, teške udarce. Nemilosrdne podvale. Koje je život najmanje mazio. Oni znaju kako je to kada si na dnu i kada nemaš nikakvu ruku za uhvatiti.

Ima ljudi u čijem pogledu vidiš onaj djelić izgubljenog neba. Ne čekaju da im netko kaže što trebaju učiniti. Ili kada treba doći. Ti ljudi neće upasti u tvoj život s namjerom da samo promatraju, ili ne daj Bože iskoriste. Oni se nađu kad najviše treba. Kao neki anđeli čuvari.

Ponude ti krila. Da prođeš krizu i ideš naprijed. Nema većeg čuda nego kad ti netko neočekivano priskoči u pomoć.

Kao da se za trenutak samo nebo otvorilo iznad tebe. I sve je opet kao i prije.