Imam jedan problem. Ne želim u svijet buke. Nadmetanja. Dokazivanja.

Moram nekada njime proći. Ne želim u svijet gdje ljudi govore ono što ne misle već samo ono što drugi žele čuti. S nekim lažnim osmijehom na licu i pretvaranjem da je sve u redu. A, sami znaju da nije i da nikada neće biti.

Ne želim u svijet gdje se ljudi jave samo kad im nešto zatreba, a ostalo vrijeme kao da su u zemlju propali.

Imam jedan problem. Ne želim u svijet u kojem se ne cijeni ljudska duša. Svijet u kojem se važu riječi što ćeš reći i u kojem se više drži do odijela nego do onoga ispod njega.

Želim u svijet gdje se diše punim plućima i gdje čovjeku do sebe još možeš povjeriti ono najdublje u sebi. Znam da je malo vjerojatno da će takav svijet ikada biti oko nas, ali takvim možemo učiniti svoj mali svijet. Već danas. Ne čekajući sutra.