Sad ti kaže da je vrijeme da se umiriš i iz tog mira da ga konačno čuješ i da za najveće dobro svih napraviš ispravnu, a ne lakšu stvar. Jer ispravna stvar gotovo uvijek teži je put i izlazak iz zone ugode. Mnogi od tog puta odmah odustanu i ostanu u poznatoj situaciji koliko god da im je teško. I to je u redu.

Ako još uvijek možeš tolerirati to što ti se događa svojom voljom ostajući tu gdje jesi, očito još imaš nešto za učiniti ili za naučiti iz te situacije. Ali razmisli, ostaješ li u nečem što ti je teško doista svojom voljom, ili se pitaš što će drugi reći ili misliti o tebi ako se pomakneš u nekom drugom smjeru?

Ako je to, to što te koči, moraš znati što drugi zapravo misle o tebi. Znaš što misle? Ništa! Misle o sebi, u najboljem slučaju ako i pomisle na tebe razmišljat će o svome odnosu s tobom u tvojoj novoj situaciji i to je to.

Jedino je važno što ti sama misliš o sebi i kako se sviđaš samoj sebi u situaciji u kojoj jesi i kako bi o sebi razmišljala da se preseliš u novu situaciju. Na koju od tih situacija ti se steže trbuh, a na koju si uzbuđena i toplo ti je oko srca? Slušaj sebe, osjećaj sebe, to je najbolje što možeš napraviti za čitav svoj svijet i za najbolje dobro svih u konačnici.

Napravi ispravnu, a ne lakšu stvar. Nije lako, ali se isplati. Znam, probala sam…

S ljubavlju,

Ivana Plechinger