Ako ste čitali zadnje tekstove koje sam napisala, onda znate da sam prošli četvrtak krenula s intenzivnim radom na korijenskim programima kojima sama sebe sabotiram, a u sklopu Tranceframing škole.
Dosta je intenzivno i zahtjevno biti u takvom procesu. Taj proces traži predanost, upornost, fokus, stalno kretanje i promatranje, ispravljanje kad fokus pobjegne i kad se počnu razvijati neke priče majmunskog uma… S druge strane primjećujem kako je osjećaj dubokog mira sve bliži, mirisniji, vidljiviji i kako cvjeta u mojoj unutrašnjosti, baš onako kako i priroda buja u proljeće.
Jučer sam pogledala u oči energiji (programima, potisnutim emocijama, obrambenim mehanizmima, šokovima, stresovima i traumama) koju čuvam u sebi, jer sam bezbroj puta izdala svoju dušu. I trenutno ne vidim smisla da vam opisujem konkretne načine izdaje vlastite duše u različitim aspektima života, jer s jedne strane o tome bih mogla napisati tisuće stranice, a s druge strane vama zaista nije važno sve to znati. Vama je važno znati kako i zašto se to događa i koje su posljedice takve izdaje za naše živote.
Izdaja duše događa se svaki puta kada odlučimo napraviti nešto zato da bismo se uklopili u društvo, da bi se nekome svidjeli, dokazali ili slično umjesto onoga što dio nas, koji pripada duši, osjeti kao ispravno za nas.
Npr. osjećam kako nije dobro za mene da odem na obiteljsko okupljanje, ali svi će biti tamo, to se očekuje od mene, što će misliti ako ne dođem… I umjesto da poslušam svoj osjećaj i ne odem na obiteljsko okupljanje, ja odlučujem biti gluha za svoj osjećaj i ipak odlazim tamo gdje ne želim biti trenutno.
Ili… Duže vrijeme osjetim kako mi vrijeme provedeno na poslu doslovno isisava životnu energiju, kako već tjednima bez logičnih razloga plačem jer moram ići na posao, ali umjesto da poslušam sve znakove koji govore da sjednem s tim osjećajima i da vidim što mogu napraviti kako bih promijenila posao, ja i dalje odlazim na posao i nalazim tisuću i jedno logično i odgovorno opravdanje da nastavim raditi na tom poslu.
Izdaja duše znači i vjerovati da je duša važnija od tijela, ali i da je tijelo važnije od duše.
Posljedice takvih izdaja su nesigurnost, apatija, anksioznost, depresija, bijeg u maštu ili ovisnička ponašanja, bezvoljnost, besmisao, konfliktni odnosi, narušeno psihičko i/ili fizičko zdravlje… Posljedica ima još, no mislim da već i sada shvaćate kakve sve posljedice mogu biti.
Kad sam otkrila tu energiju, napravila sam proces odvezivanja od tih energija, rušila sam krletku koju sam sama izgradila, a onda zaplesala s dušom i u darove duše s kojima sam došla na ovu Zemlju udahnula Život te ih povezala sa fizičkom realnošću i božanskom dimenzijom postojanja.
S druge strane, danas sam se suočila s energijom bezbrojnih izdaja svog tijela. I ponovno smatram kako nije važno objasniti što me konkretno dovelo do tog otkrića, već smatram da je važno objasniti što znači izdati tijelo i koje su posljedice izdaje tijela.
Izdati tijelo znači ne odmarati dok osjećamo umor, ne vježbati dok osjećamo da nam je potrebno kretanje, pretjerivati sa vježbanjem dok osjećamo da nam je potrebno malo usporiti, jesti i kad osjećamo da smo već siti, izgladnjivati se kad osjećamo glad, zanemarivati znakove fizičke neravnoteže/neugode/napetosti/bolesti… Izdati tijelo znači i vjerovati u to da je uživanje i korištenje tijela na prirodan način grijeh. Izdati tijelo znači vjerovati da je duša važnija od tijela, ali i da je tijelo važnije od duše.
Posljedice mogu biti i one koje sam nabrojala kod izdaje duše, a može se javiti i nervoza, osjećaj gađenja prema tijelu, potreba da se dijelovi tijela sakriju iza odjeće/šminke/boje za kosu, sram, ljutnja, mržnja, osjećaj da su svi krivi za naše probleme itd.
Ono što osjećam kao ispravno je bezuvjetno prihvaćanje Sebe, podjednako vrednovanje i poštovanje svih dijelova sebe, pa tako i duše i tijela. Iskreno, još uvijek nisam to svladala u praksi i ulovim se da dušu više vrednujem od tijela te da tijelo prečesto zanemarujem na mnogo načina. Također, ulovim se u tome da osjetim nešto što je ispravno za mene, ali zbog raznih razloga napravim drugačije, kako bih barem na kratko osjetila da sam dovoljno dobra za druge, da se uklapam u društvena pravila i očekivanja.
Kad se krene kopati po tome, neki dijelovi čine se vrlo zamršeni i komplicirani, a onda kad se uđe još malo dublje u priču ispada da je sve vrlo jednostavno – ili Jesam i živim ono što Jesam ili nisam, ne živim ono što Jesam, već ono za što sam programirana i time se gubim u iluziji svijeta u kojem tako i tako mnogo toga već dugo vremena ne štima.
E dragi moji… Nitko nas ne može povrijediti onoliko koliko možemo povrijediti sami sebe. Nitko nas ne može odbaciti onoliko koliko možemo odbaciti sami sebe. Nitko nas ne može spriječiti da živimo život punim plućima onoliko koliko možemo u tome spriječiti sami sebe.
Toplo vam preporučam razmisliti malo o tome na koje sve načine izdajete svoju dušu i svoje tijelo, a nakon toga vidjeti što možete po tom pitanju poduzeti već danas. Ukoliko se ne želite sami suočavati s tim energijama, a shvaćate da ih u sebi čuvate, predlažem da uložite u sebe i da si priuštite ili neku edukaciju koja sadrži i praktičan rad ili individualni rad s nekim tko razumije ovu tematiku i tko to i živi. Ukoliko odlučite raditi s tim energijama i poželite taj proces proći uz moju podršku i vodstvo, javite se na 098 956 8479, na mail putpjesmesrca@gmail.com ili u privatne poruke na FB stranici Put Pjesme Srca.



