Jimmy Barka – A ipak, to ne duguješ samome sebi

Jimmy Barka – A ipak, to ne duguješ samome sebi

Advertisements

Moja su očekivanja vrlo skromna, ali ipak očekujem… A to je, čini se, već dijagnoza.
Nemojte očekivati da će zao čovjek ikada u vama prepoznati dobro. On će vašu dobrotu protumačiti kao slabost, a vaše namjere kao skrivenu kalkulaciju.
Nemojte očekivati da će zavidan čovjek povjerovati kako se iskreno radujete tuđoj sreći. Njemu je teško prihvatiti da postoje ljudi kojima tuđi uspjeh ne umanjuje vlastitu vrijednost.
Nemojte očekivati da spletkaroš neće tražiti skrivene namjere u svakoj vašoj riječi. On će pokušati prevesti čak i najjednostavniju iskrenost na jezik vlastitih manipulacija, jer, čini se, ne poznaje nijedan drugi jezik.
Nemojte očekivati da će drzak čovjek razumjeti vaš osjećaj za mjeru, pristojnost i suzdržanost. On vaše povlačenje neće shvatiti kao znak kulture, već kao priliku da bude još drskiji.

Nemojte očekivati da će tašta osoba povjerovati kako vam ne smetaju oni koji su bolji od vas. Ona ne može shvatiti da tuđa vrijednost ne umanjuje vašu, niti da se tuđem uspjehu može iskreno zapljeskati – bez kalkulacija i gorčine.
Nemojte čak ni očekivati da će oni koji se guraju laktovima ikada priznati vaše pošteno izborene pobjede. Njima je teško prihvatiti da se do nekih ciljeva može doći bez guranja, gaženja, podmetanja i penjanja preko tuđih leđa.
Nemojte očekivati da će shvatiti kako vaša iskrenost ponekad bira šutnju kako bi nekoga poštedjela, dok njihova zlonamjernost bira riječi isključivo zato da nekoga povrijedi.
Da vaša šutnja ne znači da nemate što reći, već da ste naučili kako nije svaka istina za svake uši, niti je svaka rasprava dostojna vašeg dostojanstva.
Da ih ponekad puštate ispred sebe ne zato što vam nedostaje hrabrosti, već zato što ne osjećate potrebu da se laktovima borite za svaki centimetar prostora.

Da se povlačite ne zato što ne znate uzvratiti udarac, već zato što ste davno shvatili da nije svaka pobjeda vrijedna borbe i da nije svaki izgubljeni argument ujedno i poraz. Biti u stanju kontrolirati se kako bi se poštedjelo druge, a tek potom zaštititi sebe od onih koji ne vode računa o tuđim osjećajima. Biti u stanju prešutjeti ono što bi nekoga moglo povrijediti, čak i onda kada bi ta osoba, bez puno razmišljanja, izrekla upravo ono za što zna da će povrijediti vas.
I, možda najteže od svega – ne očekujte da će besramni ljudi ikada povjerovati kako ste se ponekad, umjesto njih, vi sramili njihovih postupaka.

Čovjek često mjeri druge jedinim mjerilom koje poznaje – samim sobom.
Onaj tko manipulira, posvuda vidi manipulaciju. Onaj tko zavidi, posvuda prepoznaje zavist. Onaj tko podmeće, u svakom postupku druge osobe traži neku podvalu. Oni koji ne znaju biti iskreni, teško mogu povjerovati u iskrenost drugih ljudi.
I zato s vremenom naučiš nešto važno: nije tvoja odgovornost dokazivati svima tko si. Niti moraš objašnjavati svoju dobrotu onima koji su davno odlučili da je neće prepoznati.
Ne moraš se opravdavati onima koji te promatraju kroz prizmu tvojih mana, niti se spuštati na njihovu razinu samo da bi nekome dokazao da i ti možeš biti jednako nizak.
Samo nemoj dopustiti da te tuđa iskvarenost nauči nepoštenju, da te tuđa zavist liši radosti zbog tuđeg uspjeha, ili da te tuđa grubost navede na to da odustaneš od pristojnosti.
Jer najveći poraz nije kada te pogrešno procijene oni koji te nikada nisu ni željeli razumjeti.
Najveći poraz bio bi kada bi, pokušavajući im dokazati da nisi poput njih, zapravo postao upravo takav – poput njih.
A to sebi ne duguješ.

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements