Ne možeš se zavoljeti, ako ne uđeš u samoga sebe i ne sagledaš vlastitu građu…

I onda uvidiš da svi koji su te lagali, varali, degradirali i uništavali, samo su bili ogledalo tebe samoga i te neljubavi koju si gajio prema sebi.

I onda odeš…

I oni odu jer se nemaju čime nahraniti kod tebe.

I kad bolje razmisliš ni ti se nemaš čime nahraniti kod njih. Sve je to dvosmjerna cesta.

Da se ne bi previše zavaravali i sebe postavljali u poziciju boljeg, pravednijeg ili “čišćeg” ljudskog stvora…

Dvosmjerna cesta… Protok iste energije u oba smjera. Možda na prvi pogled različito, ali isto je to laganje, varanje i krađa tuđeg bića.

Sve je to isto, samo drugačije izgleda.

Ne možeš uživati u životu, ako ne uživaš u sebi. Što ti vrijedi ako te netko voli, kad ne voliš samoga sebe…

Treba biti iskren prema sebi, za početak. To je početak ljubavi prema samome sebi.

Tada možeš početi opraštati samome sebi. I to je stvaranje ljubavi.

Onda učini nešto za sebe. Pruži si priliku.

I to je stvaranje ljubavi.

Obavi “posao” sam sa sobom. Tada postaje lakše s drugima.

Onda shvatiš da očekivanja od drugih nisu tvoj posao. Njihova mišljenja nisu tvoj posao. Njihove emocije nisu tvoj posao.

Obavi ti sa sobom ono što treba…

Kada otpadnu zablude o vlastitom sebi i život postane autentičan. Preseliš se u neki drugi Svemir…

Kako se mijenjaš, mijenja ti se i okružje. Fizički se i ne premjestiš mnogo.

Ovo oko tebe mijenja svoj oblik i drugo je ozračje.

Više nema sudara svjetova, već samo stapanja i preklapanja.

Pa onda shvatiš to savršenstvo i usklađenost svega oko sebe. Jer si ti savršen u svom nesavršenstvu i usklađen sam sa sobom.

Polako shvaćaš što znači stvarno biti svoj.