Mario Žuvela – Kako god okreneš, sve je rizik – i pomoći i ostati sa strane

Mario Žuvela – Kako god okreneš, sve je rizik – i pomoći i ostati sa strane

Kažu ljudi, dobar si. Vjeruješ. Pomažeš. Ljubiš. A, onda te na kraju izigraju. Nasanjkaju. Dokrajče. Nakon svega zaključe da si bio naivan.

Ne treba puno slušati što ljudi govore. Ne znaju ni oni što govore.

Kako god okreneš sve je rizik. I pomoći. I ostati sa strane. Doći drugome i staviti mu ruku na rame. Povući se negdje gdje nikoga nema. 

Samo je pitanje što ćeš napraviti nakon što te razočaraju. Povrijede. Odbace.

Nauči voljeti sebe nakon što doživiš bol. Nauči da jedna etapa tvog života tada završava, a druga započinje. Da, tako to uvijek ide. Ne živiš današnji dan da ispunjavaš nečija očekivanja. A, više od svega nauči da u mnogim ljudskim bićima često nećeš vidjeti čovjeka. No, usprkos svega sačuvaj dušu! Obraz. Zapamti da novi dan uvijek dade neku priliku zacjeljenja.

Istina uvijek na kraju izađe na vidjelo. Rane se zatvore. Zacijele. I neki novi ljudi dođu kada ih najmanje očekuješ.

Ima jedan znak da si sazreo. Ne očekuješ više u nevolji da će hrpa ljudi doći da te spasi. I da će kolone onih koje nazivaš prijateljima obilaziti oko tvojih rana i pitati te: „Kako si?“. Što prije s tim budeš na čistu, lakše će ti biti. Boriti se za sebe. Znati kome ćeš, koliko i što reći o svom životu. Jer ne dočekaju svi tvoje lijepe stvari sa radošću. Mnogo je tu zavisti. Tapšali bi te po ramenima, a onda kad okreneš glavu, podmetnuli nogu da padneš.
 
Nekada je mnogo više početaka u sutonima, nego u zorama. Nekada tek u tugama pronađemo sebe. Jer shvatimo što nam je bilo važno. I što smo izgubili. Ne trebamo osjećati krivnju kada napravimo selekciju ljudi. I shvatimo da je veći dio njih sam otišao dok je nama bilo teško. Istinu nije lako reći. Ali samo će nas ona osloboditi. Ima jedan znak da si sazreo. Znaš što hoćeš, a što nećeš. I nitko te više ne može uvjeriti u suprotno.
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp