Imam jedno pravilo u životu. Ne vraćam se na mjesta gdje sam bio povrijeđen i nekada mi zna biti jako teško. Jer, nešto je duboko podijeljeno u nama. Razlomljeno. Rascijepljeno. Ali i spojeno s onima koji su nam rane nanijeli.

Nekada oni koji su bili najbliži udarili su najgore što su mogli, a znali su. Sve su znali. Koliko boli i koliko vremena treba za oporavak i kakve će sve posljedice ostaviti. Svejedno su udarali.

Treba vremena da rane zarastu i ne treba forsirati. Ništa ne treba forsirati. Pustiti da vrijeme odradi neke stvari i išta ne požurivati. Nauči živjeti tako da se što manje okrećeš natrag. Nauči sanjati kao da to počinje otpočetka i  s manje sumnje pristupati drugim ljudima. Teško je, ali nije neizvedivo, jer to je tvoj put u oporavak. Zacjeljenje. Imam sad jedno pravilo u životu.

Ne vraćam se na mjesta gdje sam bio povrijeđen.