Ljubav je ta koja podučava, transformira, iscjeljuje, transcendentira, uzdiže, rastapa, pretapa, preslaguje, mijenja, otvara, spaja, otpušta…

Svi procesi, tehnike, sva učenja, sve radnje tek su obična informacija ako u pozadini nije Ljubav. Njena duboka spoznaja. Otvoreno srce kroz koje propuštamo svijet.

Samo Ljubav prodire dublje od umne igre.

Samo Ljubav čini razliku.

Ljubav počinje u nama. U dubokoj, stvarnoj spoznaji da smo više od onoga kako se na prvu činimo. U zagrljaju božanskog u ljudskom.

Zatim se prelama kroz sve oko nas. Počevši od onoga što nam je najbliže – doma, onog što prvo dotaknemo kad ujutro ustanemo.

Potom ide dalje, kroz sve etere.

To se osjeti, to se živi. Ljubav je živuća, stvarna energija.

Ona je energetska činjenica koja se ne može sakriti ondje gdje je ima niti prikazati ondje gdje je nema.

Ako je nema, ako se energetski ne osjeti, to znači da se još nismo u njoj probudili.

I da je to buđenje naš najvažniji zadatak.

Jer ne možemo buditi drugoga, ako sebe u ljubavi probudili nismo.

Ljubav govori svjetlosnim jezikom.

Neka nas okupa, neka nas pozlati.