Nekoć sam se jako mučio kada bi me netko povrijedio. Kupio u sebe. Borio se s tim osjećajem pitajući se što sam krivo napravio, zašto mi se to dogodilo, da li je ikako moglo biti drugačije?
Pitao sam se kako nakon svega nastaviti dalje? A onda sam malo zastao i shvatio jednu stvar. Nije bila stvar u meni. Stvar je u tome da ljudi daju ono što posjeduju. Daju ono što jesu. Vjerojatno ne mogu drugačije. Ne mogu drugačije. Ne znaju drugačije.
Ljudi povrjeđuju jer su i sami bili povrijeđeni, jer nemaju snage zatvoriti lanac zla. Teško je doći do toga da požališ nekoga tko te povrijedio, jer si naučio žaliti sebe. Doista je teško. Ali može se drugačije. Mora se drugačije.
Možeš se odmaknuti, možeš se ohrabriti, možeš ponovno ustati, obrisati prašinu i krenuti dalje. Možeš i zaslužuješ bolje. Sada je sve na tebi. Prekini jednom taj začarani lanac zla i zaputi se u novi svijet, drugačiji svijet. Bolji svijet.
