Ho’oponopono je sada već dosta poznata disciplina u svijetu duhovnosti. Stoga nam tema ovdje nije o tome što je Ho’oponopono. Nas zanima volja i čežnja da ga prakticiramo svaki dan. Jer, to je doista veliki problem! Naime, jako malo ljudi danas to istinski prakticira. Čitatelja i gledatelja ima puno, ali ustrajnosti nema. Porazila ju je rutina. Na to ćemo se usredotočiti, radije nego na samu praksu. Praksa će raditi ono što je joj je namjera, ali izvođenje je problem.
Ovo je meditacija o dva aspekta Ho’oponopona. Jedan je disciplina prakse. To je moćna i Ljubavna ustrajnost koja kaže: “Vrijeme teče. Moji problemi su tu, situacije i okolnosti su tu. Strah je tu. Sve je tu!
Vrijeme kroz sve to teče. Dan po dan, tjedan po tjedan, mjeseci i godine odoše! Ono što me zanima je ispuniti ih snažnom čežnjom da otpustim, da vidim što se događa kada kažem “Volim te”. Želim unijeti disciplinu u protok vremena, u svoj dan po dan.”
Jer, ako ja ne unesem svjesnu disciplinu u svoje dane, onda će podaci i sjećanja unijeti svoju disciplinu i potpuno će dominirati u mojim tjednima, mjesecima i godinama! To se sve vrijeme događa. Ljudski životi zarobljeni su u disciplini svijeta i njegovih programa. Discipline straha ko’ u priči! Ta disciplina jaako je uporna!
To je jedan aspekt. Drugi je podrška toj disciplini, a to je unutarnja Ljubav, unutarnje “Volim te”. Jer, meni treba Ljubav prema otpuštanju, prema takvu načinu života. Treba mi siiilno voljenje takva života!
Ovdje ćemo kombinirati zapadni pojam discipline i šamanski. Zapadni je “ustajanje u 05 ujutro, tuširanje hladnom vodom, trčanje maratona, gradnja karijere, biti roditeljem” i slično. Šamanska kaže: “Disciplina je nepokolebljiva odlučnost da otpustim. Da uđem u tišinu, da zaustavim svijet i ‘vidim’ svoje otpuštanje.”
Zapadna disciplina nam treba zato što je i svijet nevjerojatno discipliniran u svojoj grabežljivoj naravi. Svijet ima disciplinu beskrajna maltretiranja svega što u njemu živi.
Nema disciplinu šamana! I to je naš put. To je način da hakiramo porobljenost od strane svijeta.
Uvijek volim reći da je Ho’oponopono zapravo živo biće. U toj praksi živi namjera svih ljudi koji su je ikada prakticirali i prakticiraju.
To je doslovno svijest, entitet. I u njemu živi tisućljetna žudnja za otpuštanjem, za iscjeljenjem, preobrazbom, za ispravkom greške, za povratkom u stanje ‘Nule’. Možete li zamisliti takvu svijest, takvu namjeru, takvo biće? Pa, tako bi izgledala, recimo duša. Tako želimo izgledati i mi!
To ćemo raditi u meditaciji: ‘vidjeti’ Ho’oponopono kao živo biće u kojemu je namjera svih praktičara da otpuste. ‘Vidjet’ ćemo kako ona izgleda, kako pulsira, kako prožima. Vidjet ćemo njezinu veličinu i snagu i služit ćemo se njome svaki dan. Želimo svoje živote natrag!
Advertisements
Advertisements
Advertisements
