Dvije stvari uvijek zapamti. Ne mrzi nikoga. Ali i ne voli svakoga. Živi život ne vezujući se puno za ljude, stvari i iskustva koji će proći. Jer dok se okreneš više ih nema. Takav je život. I što prije na to naučiš, lakše će ti biti.
Ali ipak jedno gledaj. Gledaj tko je tu ostao kad je bilo najteže. U oluji. Hladnoj noći. I nije zbrisao kad su ostali zbrisali. Glavom bez obzira. U nepoznatom pravcu. Taj podatak ti je bitan. Jer ti mnogo govori. O ljudima. I životu.
I ne traži oslonca u onima za koje već znaš da će se izmaći kad zagusti.
Osloni se na sebe! Dužan si to sebi. Osloni se na svoju vjeru! I onoga gore koji ti daje snagu. I nemoj se bojati jakih ljudi. Neće ti oni ništa. Boji se slabića.
Oni napadaju. Oni te povlače u ring. Jer nemaju hrabrosti živjeti svoj život, srediti svoje prioritete pa upadaju u tuđe. I siju razdor. Strah. Gledaj samo navečer da ti duša bude mirna. A sve ostalo će doći na svoje.
Treba samo jedno izgubiti. Potrebu da objašnjavaš. Da se opravdavaš. Dokazuješ. Jesi li se ikada pitao tko su ti kojima to činiš i zbog čega? U konačnici, pravda li se itko tebi? I što se time mijenja? Hajde pokušaj napraviti jednu stvar. Izaberi jedan dan, jedan jedini dan, kad to nećeš činiti i pogledaj hoće li što loše krenuti u tvom životu. Hoće li te snaći neka druga nevolja? Vidjet ćeš da neće. I taj dan neka ti bude znak.
Ne trebaš to činiti. Ima ljudi koji to ne čine, a vjeruješ im sve što kažu.
Jer su takvi kakve vidiš. I nema u njihovoj namjeri nešto skriveno. Magija života je nemati potrebu da se pravdaš. Živjeti od emocija a ne dokazivanja. U svakom danu pronaći nešto vrijedno. I ići za tim.
Znaš li zašto se ljudi osjećaju dobro? Jer su prestali s ludom igrom dokazivanja. Zamisli takav dan. Zamisli takav život. Samo hrabri umiju tako da žive.
