U svakome je od nas pohranjena moćna, izvorna, čudesna sila stvaranja koja doslovno oduzima dah kada je osvijestimo kao ljudska bića. Te sam sile svjesna od dolaska ovamo i svaki put kada bih joj dopustila da se bez otpora kroz mene izrazi, događale bi se neviđene transformacije, čuda i pomaci, kako u svijesti, tako i u fizičkoj realnosti.
Da bismo stupili u kontakt s tom silom, potrebna nam je jasnoća oko toga tko smo uistinu, kao i što nas to sprječava da dođemo na to mjesto istinskog sebe. No, ta sila postoji i onda kada je nismo svjesni i vječno čeka da je prepoznamo i na taj način aktiviramo.
Na slici je zlatna njuškica jednog od četiri minhenška lava koju bih od davnih dana pomilovala svaki puta kada bih bila ondje, kao zahvalnost toj stvaralačkoj sili koja je u potpunosti oblikovala i oblikuje moje iskustvo. Iako postoji legenda o tome da dodir ove njuškice donosi sreću i ispunjava želje, moje je iskustvo nadišlo legendu i još davnih dana, na tom mjestu, aktiviralo praiskonsku stvaralačku silu.
Od tada mu se uvijek vraćam i poklonim. Kao i svim onim mjestima na kojima sam spoznavala dubinu i širinu Života. Život je nevjerojatna rapsodija iskustava i darovan nam je da se kroz njega širimo, a ne skupljamo. Samo širenje aktivira sile stvaranja.
Od čega nam se širi duša? Gdje su naši horizonti?
Ne mogu vam opisati vjetar Života koji osjećam posljednjih dana kroz srce.
Grlim vas iz dubine srca, zagrljena sa Životom kao nikad prije, povezana s vašim divnim dušama. Vjeruj u čudesnog sebe.
