Sve oko nas i u nama je energija koja utječe na životne tokove. Kad energija dolazi iz životne strasti, iz unutarnje iskre uslijed koje se naš ljudski oblik potpuno iz srca nečem predaje, ta energija se prenosi dalje i nikad ne nestaje.
Čak i onda kad naše tijelo odavde iščezne.
U ranoj sam mladosti iskreno voljela nekog kome je skijanje predstavljalo nevjerojatnu strast.
Samo promatrati to biće na skijama bilo je poput najdublje proslave Života.
Skijanje nije za njega bila tek zimska razbibriga. Doimalo se poput otiska njegove Duše. Pokretalo ga je, nosilo, rasplamsavalo mu strast za Životom. A ta se energija itekako osjeti i prenosi.
Kako ja nisam dolazila iz priče gdje smo kao djeca skijali, nisam bila ni blizu povezana s tim kao on. No, njegova goruća strast i silna želja da meni približi ljepotu spuštanja niz snježnu padinu bila je moćni motiv da i sama počnem skijati.
Sjećam se kao danas, iako smo tad bili na početku studija, koliko je gorio za tim da mi ta iskustva prenese. Bili smo mladi, on s većim džeparcem od moga koji je dobrim dijelom stavljao od ljeta na stranu kako bi meni mogao osigirati učitelja skijanja. Mogao je i on biti u toj ulozi, no ništa nije prepuštao slučaju. Kad bih odradila školu, skijali bismo zajedno. Pritom bi me uvijek na stazi čuvao i navodio iako to nije bio njegov ritam niti je tad skijao kako je navikao.
Volio je riskirati, spuštati se po divljim stazama i dubokom snijegu. Mnogi su se zgražali nad time, no ja sam uvijek osjećala da je zaštićen.
To čini srcem, strašću koja dolazi iz Duše. I prenosi se dalje.
Ta njegova goruća strast prema skijanju ostala je dio mene i kad je naš odnos promijenio oblik. Osjećala sam je duboko ispod kože, kao da mi se utkala u kosti, u stanice, u srce.
Njegovala sam je iz godine u godinu i dodavala joj svoje oblike. Znala sam da će se ona prenijeti i na moju djecu kad ih i ako ih budem imala. Jer to je trag goruće iskre Života koja se prenosi vječno. I tako jest. Djeca obožavaju zimu i sve njene manifestacije. Promatram ih na snijegu i skijama, rumenih obrašćića kako se neumorno spuštaju niz padinu sve dok ne promrznu. Strast je jača od hladnoće. Jača od svega. Hrabri su, pomalo blesavi u svojoj neustrašivosti.
Moje se srce smije i zahvaljuje.
Životu, svemu.
Nečijoj strasti tamo negdje u “prošlosti” koja je živa vječno, jer ništa ne prolazi, sve vječno dolazi kad srcem budnim živimo.
Probuđeni u Ljubavi.
Sjeti se tko si i kako strast Tvoje Duše zvuči.
Mijenjat ćeš svemire svakim dahom nabolje.
Ljubim Te.
Hvala, Živote!
