Oduvijek u sebi intuitivno osjećam energiju punog mjeseca. Opipavam je kao vrlo živu, snažnu, transformativnu vibraciju.

Ona me dodatno podsjeća na naše dubine, unutarnje svjetove i veličanstveni misterij Života.

Istodobno me suptilno vodi u smjeru otpuštanja dotrajalih, a zatim i otvaranja nekih novih predjela Postojanja.

Sve oko nas je energija, a Život ovdje i sada odraz je mnogo dubljih procesa.

Naše energije, svijesti i brojnih prijašnjih koraka.

Sve što svjesno i nesvjesno činimo odražava se na sveukupnost boravka u ovom eteru, ali i izvan njega.

Zato je važno biti prisutan i živjeti otvoreno iznutra.

Energija punog mjeseca ovog me puta navodi da temeljito pospremim dom i promijenim zavjese. Pa ih pustim mirisne da vijore unatoč kišnoj prognozi te tako unesu prostranu energiju uvijek novih početaka.

Zatim zamijesim savijaču od maka i presadim jednu kozmičku biljku što sam je prije desetljeća i pol dobila od vilinske Duše koja je uvijek u mom srcu, u veću novu posudu.

Osjećam to toliko jasno da nema sumnje da ove radnje neće obilježiti vikend. I znam da impuls dolazi iz Duše. Ona uvijek ima neke svoje razloge u koje se um ne upliće.

Poziva me i da uzmem neko vrijeme samo za svoje tišine, povučem se u ured, a što u pravilu ne radim vikendom, pa uz plamen svijeće dovršim na papiru neke nebeske zadatke.

Beskrajno se radujem svemu u što Duša zove.

Osluhni je.

Daj joj priliku.

Ona zna Sve.

Hvala, Živote