Inspiracija se uvijek javlja uslijed protoka i visoke vibracije.

Ona zna put do harmonije, otpuštanja, dopuštanja i otvaranja novih predjela oko nas i u nama.

Kad se pojavi i povede me, nimalo se ne propitkujem, samo slijedim njen glas koji me često odvede do nekog sasvim novog mjesta u svijesti.

Iako vanilin kiflice i (male) čupavce radim od gimnazijskih dana, sinoć sam osjetila poziv inspiracije da ih napravim s nekog drugog mjesta.

Na tom mjestu prožela se čista ljubav prema predačkoj liniji i svim precima, posebice mojim bakama čija je energija velikim dijelom zaslužna za moj odnos prema hrani i spremanju jela voljenim ljudima, vlastitom djetinjstvu i sadašnjem trenutku koji uključuje djetinjstvo moje djece.

Bilo je to prije svega duhovno putovanje, a tek potom pečenje kolača.

Kao da je neka božanstvena nit prošla kroz sve, sve blagoslovila i sažela u jedno.

Iskra u srcu koja se pritom rodila, ispratila me je u san i dočekala pri buđenju.

Život je prepun znakova i vodstva kad dopustimo sebi zaroniti ispod površine.

Što nam šapuće inspiracija?

Slijedimo je.

Hvala, Živote